Dnevnik jedne framašice

Dragi dnevniče…

Kao što stih jedne pjesme glasi:
“Moji dani prolaze, a Tvoja ljubav ostaje!”

Teško je reći zbogom
ljudima,
okolini,
stvarima s kojima se
susrećemo iz dana u dan.
Ali lijepo je sve to proživjeti
i tragati za većim.
Premašiti svoje granice
i dokazati sebi da
nismo stvoreni za malo.
Stvoreni smo upravo
za ono ogromno,
Kristovo.

Možda će u životu biti rastanaka,
ali zasigurno i ponovnih susreta s
onim što nam Gospodin doista daje.

Neka tako i bude,
Amen.