Za temu ovog teksta nisam dugo razmišljala, budući na razdoblje u kojem se nalazimo znala sam da je pravi trenutak za pisati o našem serafskom ocu. Dok sam razmišljala o njegovu životu nisam znala koji dogadaj da uzmem u razmatranje i da o njemu pišem. Sve je posebno na svoj način jer je to svetac koji je toliko sličan svakom malom čovjeku. Opet toliko sličan i različit u isto vrijeme. To je također jedna od stvari koja ga čini jos većim. Kroz svoj framaški put svetog Franju sam najbolje upoznala kroz druge framaše. Svaki put kada bih srela te ljude oduševila bih se njihovom skromnošću i jednostavnošću. Za svetog Franju se uvijek nekako veže riječ malen. Ta riječ na poseban način njemu pristaje. Toliko se ponizio kad je shvatio tko je pravi gospodar. Svoju smrt prigrlio je uz pjesmu. Za njega to nije bio nikakav tužan trenutak. Franjo je svoju zemaljsku zadaću ispunio.