Tiho si krenuo putem kojim malo tko bi pošao,

ostavio sjaj svijeta i jednostavnost izabrao.
U srcu si nosio ljubav,
u koraku mir,
a pred tobom se otvarao jedan novi svijet.

Franjo, ti si znao čuti
ono što se u tišini govori,
znao si pronaći radost
tamo gdje je drugi ne bi vidjeli.

Za siromašne si otvorio srce,
za svakoga ruku pružio,
a u svakom čovjeku i stvorenju
trag Božje ljubavi prepoznao.

Brat suncu, sestra mjesecu,
svakom stvorenju dao si ime,
jer znao si da je sve što živi
dar koji nam je povjeren.

Ponizno si hodao zemljom,
bez bogatstva, a srca punog,
i nisi tražio velike putove —
samo onaj koji vodi prema dobru.

Na tvome je putu i Tau ostao,
tihi znak vjere i predanja,
mali znak, a velika poruka:
hodati putem ljubavi i služenja.

Franjo, pokaži mi kako
u tišini pronaći mir,
kako imati hrabrosti krenuti
kad ne znam što me čeka.

Budi uz mene na mom putu,
kad korak postane težak i tih,
podsjeti me da ljubav ostaje
i onda kad je najteže činiti dobro.

Želim krenuti putem kojim si hodao,
skromno, hrabro i s ljubavlju,
da moj mali trag na ovome svijetu
bude ispunjen dobrotom.

A kad jednom tvoj put utihne,
neće nestati ono što si dao —
jer čovjek može otići u miru,
a ljubav može ostati za njim.

Franjo, vodi me svojim primjerom,
da i moj život bude tih trag
koji će nekome donijeti nadu,
mir i malo više ljubavi.