Dugo sam razmišljala o tome što napisati u ovoj kolumni. Kao da su sve riječi negdje nestale. Sve dok jedne večeri nisam uzela knjigu u ruke i počela razmišljati o njezinim likovima. Zanimljivo je kako se tijekom čitanja vežemo za ljude koji zapravo ne postoje. Radujemo se njihovim uspjesima, nerviraju nas njihove odluke i često pomislimo: “Zašto to radiš?. Pa postoji bolji način.”
Ponekad nam se čini da bismo mi na njihovom mjestu sve napravili drugačije.A onda shvatim koliko smo svi zapravo slični tim likovima. I mi često ne znamo koji je pravi put. I mi griješimo, predomišljamo se, vraćamo se na stare stranice života i učimo tek nakon nekog vremena zašto se nešto moralo dogoditi baš tako. Tada sam se zapitala — kakva bi to knjiga bila kada bih ja bila glavni lik? Bi li čitatelj imao razumijevanja za mene? Bi li razumio moje strahove, moje nesigurnosti i sve trenutke kada nisam znala kojim putem krenuti? Ili bi me osuđivao zbog odluka koje sam donosila u trenucima slabosti?

Možda je upravo to najljepše kod života. To što nitko od nas nema savršenu priču, ali svaka priča ipak nosi nešto vrijedno.

Kao u svakoj dobroj knjizi, postoje poglavlja koja nas nasmiju, ona koja nas iznenade i ona uz koja zastanemo i razmišljamo. Neka poglavlja čitamo brzo, a neka bismo najradije zauvijek zadržali. I baš zbog svih tih različitih stranica priča postaje posebna.

Vjerujem da je i naš život upravo takva knjiga. Knjiga koju piše naš Stvoritelj, pažljivo i s razlogom. Sljedeći  put kada budeš čitao knjigu, pogledao film ili seriju, pokušaj razmisliti o tome koliko se lako pronađemo u nečijoj priči. I koliko svi zapravo tražimo isto — malo mira, ljubavi, razumijevanja i osjećaj da negdje pripadamo. Zato, kada ti ponovno  bude teško, nemoj misliti da je tvoja priča izgubila vrijednost. Možda si samo došao do poglavlja koje još ne razumiješ.Ne plaši se živjeti.Ne plaši se sanjati.I ne plaši se okrenuti novu stranicu svoga života.Za kraj želim podijeliti citat koji mi je posebno drag:„Ciljaj na Mjesec, jer čak i ako promašiš, završit ćeš među zvijezdama.”

I u vjeri je važno imati hrabrosti težiti višem, ne zbog savršenstva, nego zato što nas upravo ta želja čini boljim ljudima.