Prekomjerna briga — bila ona o tuđem mišljenju, nekoj situaciji ili nadolazećem izazovu — uvijek će postupno smanjivati potencijal koji imamo, do točke u kojoj počinjemo preispitivati sebe i svoje sposobnosti. Zbog pretjeranog razmišljanja o sebi stvaramo negativnu sliku jer često više patimo u vlastitoj glavi nego u stvarnosti.

Ipak, tada se trebamo sjetiti da smo mi i kormilar i kapetan svoga broda. Svaka odluka ovisi o nama, a ne o drugima. Mi sami upravljamo svojim brodom i životom, dok je Bog vjetar u leđa koji nas gura na pravi put. Zabrinutost oko situacija koje su izvan naše kontrole i izvan naših zemaljskih mogućnosti može se protumačiti i kao manjak vjere. Kada pokušavamo utjecati na situacije izvan naših okvira, ne dopuštamo Bogu — koji vidi širu sliku — da intervenira i posloži dijelove onako kako treba, već tu odgovornost uzaludno uzimamo na sebe.

Što zapravo imamo od brige? Briga o sutrašnjici i budućnosti samo nam krade današnji mir, a na kraju nas ostavlja u još dubljem ponoru. Briga o tuđem mišljenju i percepciji je besmislena. Svi smo stvoreni na Božju sliku, ali povrh svega — svi smo samo ljudi. Svima nam je ovo prvi put na zemlji i nitko ne zna što je za tebe najbolje niti kakav bi ti trebao biti. Samo Bog poznaje tvoj životni put i tvoj istinski poziv.

Kada bismo se neprestano brinuli o tome što ćemo kazati, hoćemo li odgovarati drugima i je li svaki naš postupak ispravan, život bi nam postao običan test, a upravo se na testovima stvara najveći stres. U svojoj glavi često stvaramo lažne scenarije koji ograničavaju stvarne događaje. Zamišljene ceste koje gradimo u mislima često vode do slijepih ulica i mostova koji se ruše.

Brigu možemo pokazati kao znak da nam je stalo, poput cvijeća. No, ako to cvijeće previše zalijevamo, ono na kraju uvene. Pretjerano razmišljanje o tome što drugi misle o nama, kako nas nazivaju ili što o nama pričaju, samo nas ukopava dublje u zemlju. Brinući se previše, mi klešemo svoj karakter, ali pitanje je: stvaramo li remek-djelo ili se samo nepotrebno trošimo?

(Matej 6,34): “Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.”