Kada nam je sve u životu dobro, onako kako smo planirali, kao da zaboravimo na Boga.
Ovih dana razmišljam o tome kako je Bog zapravo pravi i jedini savršen prijatelj kojeg možemo imati.
Zamislite svog „najboljeg prijatelja“, kako ga zovete samo kada vam nešto zatreba, kako ga koristite samo kada je vama nešto potrebno. Kako bi se taj prijatelj osjećao i koliko bi zapravo to prijateljstvo trajalo?
Sada želim da vaše odnose s prijateljima prenesete na Boga. Koliko god te netko na ovoj zemlji volio, koliko ti god netko bio blizak i brinuo se da ti bude dobro, sigurno nitko za tebe nije položio život, nije krvario i proboo vlastito srce. To je učinila samo jedna osoba, osoba Isusa Krista.
Ovih dana slušamo kako je On Dobri Pastir koji čuva svoje stado i pazi da se nitko od ovčica ne izgubi i ne zaluta.
Baš kao što navodi evanđelist, On ostavlja 99 pravednih i kreće za onim malenim i izgubljenim. Kako Isusu pristaje upravo ta usporedba; Dobri Pastir. Mislim da je to najbolji mogući opis i najispravnija slika Isusa. Ako ste ikada promatrali pastire, koji imaju mnogobrojno stado, onda znate kako je teško primijetiti od te mase ovaca da je jedna zastala, skrenula ili se izgubila. Pastir Dobri primijeti sve, zastaje i ostavlja pravedne te kreće za jednom, izgubljenom ovcom jer je baš ta ono najvrjednije što On ima.
Kako je rekao Papa Franjo:
„Dragi mladi, budite zaljubljeni u Isusa!“
Ovdje na ovome svijetu, kada smo u nekoga zaljubljeni, sve bismo učinili za njega, nije nam teško što god ta osoba traži od nas i uvijek nam je nekako lijepo kad smo zajedno.
Biti zaljubljen u Isusa nije teško. Dovoljno je iskreno otvoriti srce za Njega i POŽELJETI GA. O, kako Gospodin prepoznaje, cijeni i njeguje želju našeg srca. Kada ta klica jednom nikne, od tog trenutka samo raste i raste. Njemu ne treba puno, samo mala rupica kroz koju uđe svjetlost i cijela prostorija postaje svjetlija. Tada se mijenja i naš pogled na duhovnost, na svijet, na sve što nas okružuje. Tada stvari ne vidimo iz zakona, jer netko tako nalaže, jer bi nešto trebalo. Tada ono naučeno, površno i umjetno – pada u vodu. Jer, u naš život dolazi netko tko gleda ispod površine. Jednom kad Bog zahvati naše srce, ljubav prema Njemu postaje jedini motiv za sve.
Rekao bi psalmist: „Koji je Bog tako dobar kao Bog naš?…“
Ne tako davno susreo sam jednu časnu sestru Misionarsku Ljubavi, koja je razgovarala s Isusom kao s najboljim prijateljem, bez nekog dokazivanja, glume da je sve savršeno. Ona je s Njim razgovarala kao što mi jedni s drugima razgovaramo. Tada sam se zapitao, kakav je zapravo moj odnos s Njim? Je li On sretan u našem prijateljstvu? Treba li On malo više slušanja s moje strane, malo više pažnje, zovem li Ga samo kada mi treba? Sjetim se tada koliko puta izgovaram molitve, molim krunice, sudjelujem u Euharistiji, ali srcem i mislima kao da sam negdje drugdje. Kao kad vas prijatelj zovne na kavu, želi s vama podijeliti neku radosnu vijest, neku bitnu informaciju, a vi tipkate na mobitel i nešto važnije vam uvijek odvlači pažnju.
U ovoj slici sam ostao posramljen, bilo me stid što tako zdravo za gotovo uzimam činjenicu da me netko ljubi, takvog kakav jesam, da živa osoba Isusa Krista čeka na moje vrijeme, moju pažnju, da je gladan i žedan ljubavi, a ja baš imam nekih obaveza i nekog važnijeg za susresti…
U ovoj kolumni ne želim iznijeti neko mišljenje, nego vlastito iskustvo i siromašno srce.
Jutros prije svete Mise kleknuo sam pred Tabernakul, sa spoznajom da se onamo u komadiću kruha skriva moje sve, moj najbolji prijatelj koji mi se želi darovati. Tihim glasom, onako iskreno, upitao sam: „Isuse moj, upita li netko Tebe kako si tT? Od svih naših problema, potreba, pitanja, nađe li se netko da s Tobom iskreno razgovara?“
Sve je tako jednostavno, samo trebamo otvoriti čula…
Shvatimo danas da je naš Bog živi Bog, da je osoba koja te zbilja čuje i koja jedva čeka da s njom razgovaraš.
Ako sada mislite da sam lud, sjetite se Terezije Avilske i odnosa kojeg je ona imala s Njim. Jednom prilikom udarila se i jako ju je zaboljelo, pa je odmah upitala Isusa: „Kako si mogao to dopustiti?“ On joj je odgovorio: „Ja to dajem svojim najboljim prijateljima.“, a Terezija će bez ustručavanja: „Zato ih i nemaš!“
Ovo je predivan primjer jednog iskrenog odnosa s Prijateljem.
Upitaj Ga danas kako je. Ne kalkuliraj. Budi ono što jesi.
I osluškuj što će reći…
Želim ti da se zaljubiš u Isusa!