Dragi dnevniče,
Počinjem ti pisati nove stranice i razmišljam što me dovelo ovdje. Kad se osvrnem u nazad samo par mjeseci mislila sam da je to to, da sve što mi je On mogao podariti preko bratstva, sam primila. Mogu priznati s tugom sam si govorila da je dobro, da On zna najbolje i da moram pustiti neke stvari kako bih krenula dalje. A bila sam malovjerna… I On mi je to pokazao… Pokazao je da čežnja za Njim nikad neće ostati nedotaknuta, pokazao mi je pravu ljubav, pokazao mi je da je On prava Ljubav. I otvorio mi je jedna nova vrata. I evo me, zato sada sjedim ovdje i pišem tebi, pišem svima vama koji ovo čitate, pišem zahvalna na novoj prilici i sa željom da svima vama, u ovoj novoj godini, preko ovih stranica podarim barem mali djelić Ljubavi.
I zato na početku još jedne kalendarske godine stojim i pitam se što sad. Kako postati bolja verzija sebe, kako graditi sebe da postanem što sličnija Njemu, da postanem dostojna slika i prilika Božja. Jer, što bi se dogodilo da već danas susretnem Njega? Bi li ga stvarno mogla pogledati u oči svjesna kako živim, a kako mogu živjeti? Sigurna sam da bez obzira na sve moje pogreške i propuste bi taj susret bio ispunjen ljubavlju, Njegova ruka bi bila oslonac umornoj meni, a Njegov zagrljaj bi bio topliji i jači od bilo kojeg ljudskog. Eto, tako ja to sada zamišljam, ali svejedno ne želim biti neispunjena u trenutku kada pođem Njemu. Stoga čeznem za boljim životom, ali po Njegovoj providnosti i milosti. Želim naučiti prepustiti sve u Njegove ruke i naučiti osluškivati šapat koji će me voditi gdje me On želi.
Isto to želim tebi, dragi čitatelju, jer istinski vjerujem da želja za promjenom, koja je potekla iz srca, može uroditi plodom. Da naš Stvoritelj tu želju pretvori u veliku milost i blagoslov. Neka ti ova godina podari mnoštvo takvih blagoslova i rasti u ljubavi zajedno s Ljubavi – jednom, jedinom, pravom.