Dnevnik jedne framašice

Dragi dnevniče!
I ja ti večeras želim donijeti par riječi iz srca o uvijek aktualnoj temi, a posebno u ovih posljednjih par dana. Tema koja se kroz čitav dan proteže kroz medije, koju možeš čuti, čovječe, gdje god se okreneš, s kim god progovoriš. Iako slušaš na svakom koraku ipak ti i ja želim reći nešto o miru…
I srce me boli dok ti ovo pišem. Spriječavam suze da ne poteknu niz obraze, a grlo mi se steže dok razmišljam o svemu. Možda će zvučati malo suludo i hladno, ali nije razlog boli u mome srcu situacija u svijetu. Ona me samo potakla na dublje razmišljanje i izazvala u meni, kao i u većini drugih ljudi, nemir. Ne boli me toliko ljudska hladnoća i licemjerstvo koliko me boli što vidim da sam i sama izgubila mir. Ali ne mir na globalnoj razini, već onaj osobni i pravi mir. Ja bih ga nazvala izvorni mir – mir koji potječe s pravog izvora, koji potječe od Boga. Onaj mir u duši koji kada posjeduješ i kada ga osjećaš bez obzira što se oko tebe događalo neće te poljuljati jer si uz Njega.
Koliko čeznem za tim mirom, čovječe. Koliko me boli što sam ga izgubila… U moru problema, događanja, u žurbi ovoga svijeta… Izgubila sam mir zbog ovozemaljskog… Napustila Izvor zbog prolaznosti…
Ali čeznem za povratkom. To je ono što me spašava i održava u ovim trenucima. Spoznaja – kada Mu se vratim, dočekat će me, željan upravo mene, kao da je On čeznuo za mnom, a ne ja za Njim… Kolika je to veličina, čovječe, kolika milost.
I zbog toga želim svima nama da se vratimo Izvoru. Da pronađemo izvorni mir koji će nam pomoći da nas ne poljulja nikakav problem ovoga svijeta, da budemo kao izolirani od nemira i zlobe. Čezni za Mirom! Traži Ga! Osluškuj Ga! I kada Ga napokon pronađeš i napojiš se na Izvoru nemoj ga napustiti kao da je bio usputna stanica, tu se zadrži i tu rasti!