Dragi dnevniče!
Gazim ovim svijetom dan po dan, a zapravo je glava čitavo vrijeme usmjerena na nešto dalje. Planiram, iščekujem i radujem se budućnosti, a dani mi prolaze dok ja uspavano kročim. Nisam usmjerena na sadašnjost, ne živim trenutak u kojem se nalazim, nego čitavo vrijeme razmišljam o nečemu što tek treba doći. I nekako sad vidim koliko je to velik problem današnjice. Previše odlažemo ono bitno, zaokupljamo se mnogim stvarima isto kao da želimo izbjeći samoću i tišinu u kojoj trebamo stati sami sa sobom. I onda kad se dogodi nešto (nama) neočekivano, kad nam se planovi ne ispune onako kako smo očekivali padamo u očaj i beznađe…
Što bi bilo da sam umjesto planiranja dalje budućnosti uspjela uživati u trenutku u kojem sam se nalazila? Bi li uspjela primjetiti stvari koje se u tom trenutku događaju u mome životu, možda bi ih uspjela spriječiti, možda bih danas bila u drukčijem položaju. Da sam samo tad uspjela biti prisutna možda bi sve bilo drugačije. Možda bih idalje uz sebe imala one koje volim, možda bih spriječila neke teške rastanke, možda bih zaustavila neke pogrešno donešene odluke, možda bih bila zdravija, sretnija, uspješnija…
I evo ga drugi problem današnjice, ponovno očaj i beznađe… Što bi bilo kad bi bilo? Koliko nam je teško shvatiti da u trenutku kada vraćamo te prošle trenutke ponovno padamo u istu zamku zbog koje je došlo do svih onih grešaka. Tad razmišljajući o budućnosti, sad vraćajući se na prošlost.
Hej, čovječe! Ponovno gubiš ovo sada. Ostavi to! Pusti prošlost iza sebe, a budućnost ostavi da ti u određenom trenutku podari ono što treba podariti. Živi sad! Odluke odgađane za sutra, za sljedeći ponedjeljak, sljedeći mjesec donesi sad. Započni sad.
Ne boj se tišine i samoće! Samo u tišini ti Bog može progovoriti, usmjeriti na dobro koje trebaš činiti i osvrnuti se na dobro koje ti jesi. Jer jesi dobro čovječe! Stvoren na sliku i priliku Božju! Tvoji padovi, rastanci, pogrešno učinjeni koraci ne odražavaju čitavu tvoju bit, samo su mali djelić tvoga bića, dokaz da zemaljsko nije dovoljno. Ali teži k savršenstvu, ne od sutra, nego od danas. Promijeni što trebaš promijeniti, ostavi što trebaš ostaviti, udalji se od čega se trebaš udaljiti. Ako ti sam ne znaš kako i gdje ima Onaj tko pravi put poznaje, štoviše Onaj koji ga gradi za tebe. Pusti Mu da ti pokaže, pusti Mu da ti pomaže!