Dnevniče…

Prijateljstvo.

Tako malena riječ, a dovoljno velika da stanje u nju sve što život i sačinjava.
“Isus ti šalje prijatelje da tvoj život učine ljepšim.”

Prolazimo kroz život slabi i nemoćni, tužni i tjeskobni, tražeći smisao, cilj ili utjehu.
Kada bura krene i kada pomislimo da nazad više nema, onda kada rane i zabole, otvori vrata svoga srca. I tko je ispred njih? Tvoj Isus. I tvoji prijatelji. Anđeli. Osobe koje te okružuju i s kojima koračaš. Prijatelj je onaj koji ti daje osjećaj vrijednosti, jer gradeći prijateljstvo, gradimo jedan trajan međuljudski odnos na koji računamo, koji nas štiti, osjećaj sigurnosti da je netko uvijek tu, bezuvjetno uz tebe. I to je dar. Dar Neba. Da ti Isus pošalje onu osobu s kojom dijeliš i radosti i tugu. Jer zna tko te treba i koga trebaš. A to su tvoji ljudi. Tvoje veliko bogatstvo. Biće koje uljepšava, raste i sazrijeva. Nije tu da te spriječi da se spotakneš, ali ti može pružiti ruku. U silnoj zbrci nađe vrijeme. Ako je potrebno i u vatru i vodu, bez straha. Osoba za trenutak, za sada i za sutra. U životu malog čovjeka uvelike se odražava prolaznost ljudi, ali važni su oni koji su tu. Koji imaju otvorenu dušu i čisto srce i dobro srce. Oni su ostavili neizbrisiv, čvrst i neuništiv trag. I moliš za njega. Za svog prijatelja. I kažeš Isusu da ga čuva. I vodi. I usmjerava. Ali ne daleko. Niti ispred i iza. Nego pored tebe.
🤍