Dragi dnevniče

Ovih dana, posebno se utkala u mene jedna riječ. Vrlo velika.

Beskraj.

Neki ljudi kažu da je to ona crtica između godine rođenja i godine smrti. Ali nije. Život nije samo crtica. Život nije samo velika riječ. Život je život i Bog je život. Od začeća do rođenja i smrti. I blago je život. I svo zlato ovog svijeta stane u njega. Živiš, dišeš i hodaš… Što čovjek zapravo i može više poželjeti. A, život… Ide i prolazi, ne pita za vrijeme za godine, greške, uspone ili padove. Ne pita za dob, spol. Od malenoga djeteta koji trči po život malim koracima, ali pak dovoljno velikim do starca koji je sve svoje sada položio u postelju. I kaže: “Naživio sam se, da mi je umrijeti da se odmorim.” I sve je to dio ljudskog života. Sve je smisao i plan. Plan Neba. Ljubav Neba. Jer Isus nas pušta na ovo putovanje zvano život, a zna da Mu se vraćamo u vječnost i vječni život. Gore negdje. Gdje ne postoje velike, male kuće ni ljudi, gdje borave anđeli i sva sila svjetala. I kada čovjek preseli svoju dušu na Nebo, kada ga oblaci pokriju svojom bjelinom, a on listajući vlastitu knjigu života razmišlja i poručuje.

Život je rođenje, život je put, život je dizanje i padanje, život je dar koji treba cijeniti, život je blagoslov, život je milosrđe, život je trenutak, život je ljubav i mir, život je izazov, život je kretanje, a svako kretanje pokreće događaje koji stvaraju vaš život. Život je vrijednost i predstava koju režira jedina istina, a to je istina uskrsnuća.