Dragi dnevniče…

Razmišljam o Njegovim ranama.
Kada ih predočim u crnini sklopljenih očiju postajem svjesnija svojih.
Rane.
I po tome nam je htio biti sličan.
Grijesi i rane.
Grijesi su čavli.
Koplje.
Uzeo ih je
I nastale su rane.
Rodio se da bi umro.
Od naših čavala.
Našeg koplja.
Naših grijeha.
Grijesima sebi stvaramo rane.
Zabijamo si vlastite čavle,
Vlastito koplje.
Duša krvari.
Kao i Njegovo Tijelo na križu.
Radi ljudskog grijeha.
Umire i odlazi ka Ocu.
Uskrsne.
Vraća se na Zemlju.
Nosi rane.
Svete rane.
No, krvare li?
Više ne.

Slika jedne duše.
Nakon ispovijedi.

Do idućeg poglavlja…