Dnevnik jedne framašice

 

Dragi dnevniče!

U mraku koji je obavio sobu
Plačem i jecajem
I zavukao se u srce
Dovoljan bio je prijatelj
Koji podiže roletne
Da bih opet u zrakama svjetla
Ugledala Svjetlo
Njegov zagrljaj
I pogled
Spoznaju da me ljubi
I vidi
U vlastitom mraku
Onda kada sam samoj sebi
Nevidljiva

Zahvalna na prijateljima
Koji svojim svjetlom
Donose Svjetlo