Dragi dnevniče!

Mislila sam ti pisati o nečemu sasvim drugom
Ispuniti predzadnju stranicu ovog dnevnika riječima koje uopće ne osjećam
No, očigledno mi On mira ne da
Time što mi mir daje
Iznova i iznova

Plakala sam misleći da me ne čuje
Lutala misleći da se ne osvrće
Tražila misleći da ne daje
A na kraju je zbrajao svaku suzu, krivi korak i vapaj
I vratio mi stostrukim poklonima
Rukom neopipljivim
Očima nevidljivim
Ali srcem
E, srcem opipljivim

Gle Dnevniče,
Svaki dan sam svjesnija svoje nesavršenosti
Ali spoznanje da tu nesavršenost netko treba
I da ja imam priliku prihvaćati nečiju
Da bi se slagalica savršenosti popunila
Ne dopušta mi da zaspim
Nego me iznova budi
I daje snagu da Ga prepoznam