Dragi dnevniče,

Tko sam ja
u ovom putovanju zvanom život?
Što bi zapravo trebala biti moja uloga?
A što ona zapravo jest
svakim novim danom?
U Bogu je taj odgovor.
On uvijek poziva na nešto bolje,
veće, više —
nešto što me vodi k Njemu,
u svoj zagrljaj.
Ne samo mene,
nego i druge,
jer franjevački život
je život sa braćom.
Dovesti druge k Njemu —
to želim.
Usmjeriti ih
u Njegov dom.
Neka On svijetli kroz mene.
_„Ne ja, nego Bog.“_
Kako?
Polako,
s ljubavlju
i malenim, iskrenim osmijehom
odozgor.

Biti Franjin osmijeh —
moja je želja.

_Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4, 4)_