Dragi dnevniče,

Imam toliko planova i ciljeva za svoj život.
Razmišljam o tolikim snovima,
o obitelji,
školovanju,
poslu,
pa čak i o svojoj vjeri.
Sve bih to voljela staviti pod svoju kontrolu…
Ali mogu li me moji planovi uništiti?
Istina je da sam čovjek i
da ne vidim cijelu sliku.
Moja je perspektiva ograničena.
Pa kako dalje?
Hoću li pogriješiti?
Tada se sjetim da, iako ja ne znam, postoji Onaj koji zna.
On vidi cijeli put preda mnom.
On ima razlog za sve.
Otac uvijek želi najbolje svome djetetu.
Zašto Mu ne vjerovati, kad s Njim svako „zašto“ postaje „zato“?
Od postanka svijeta bilo je tako, zašto ne bi bilo i sada?

Ipak je s Neba puno bolja perspektiva…