Svatko od nas suočen je sa slijedom izvrsnih prilika, koje su prekrasno prerušene u nemoguće situacije. (C. Swindoll)

Nakon nekog vremena, javljam ti se s ovom rečenicom. Na prvi pogled, sva rastresena, dezorijentirana i prestrašena, nisam razumjela ovu rečenicu. Da budem iskrena, nije mi nešto puno ni značila. Nije dotaknula moje osjećaje. Nije me potakla na razmišljanje. Od te moje “nemoguće situacije” ja nisam vidjela širu sliku svega. Jednostavno, gledala sam na nju kao jednu pogrešku, jedan križ na koji sada ne mogu utjecati. Mislila da mojoj nemogućoj situaciji nema lijeka. U svemu tome vjere nije bilo ni koliko je zrno gorušičino. Nisam vjerovala, nisam ni htjela vjerovat. Koliko god nakon svakog pada mislila da sam hrabrija, nisam bila. Polako sam počela odustajati i puštat sve “niz vodu”.

Sreća je u svemu tome da On nikad ne odustaje. Svaki put iznova i iznova daje novu priliku. Pitam se kako to da se nikad ne umori od mojih vrludanja i lutanja. I kad moja vjera malaksa, On ima nešto da je podigne. Uvijek On…
Ovog puta bila je to jedna osoba. Ona mi je rekla kako između Božjeg dara i napasti ima jasna razlika. Napast je uvijek ispočetka jako privlačna i bez mane, a kasnije nam vidljivo našteti. No, Božji je dar sasvim nešto drugo. Božji je dar na prvu težak i odbojan. U ovome slučaju on se pokazao kao ta “nemoguća situacija”. Naime, kasnije Božji dar izgrađuje i ispunja.

Nakon ovoga, sjetila sam se i one rečenice sa početka stranice. Izvrsna prilika, Božji dar u mojim očima bila je nemoguća situacija. Razmišljam tako, što bi bilo da sam stvarno pustila sve niz vodu, da se nisam ni potrudila maknuti zid koji priječi vidjeti pravi Božji dar. U mojim očima bilo je nemoguće nadići sve prepreke. No, On je taj koji premješta planine. On je taj koji mi daje izvrsnu priliku i kaže: NE BOJ SE!

Do nekog idućeg čitanja! 🙂