Svijet izgleda ljepše kada ga promatramo kroz šarena stakla. Odjednom dobije boju, toplinu i neki dublji smisao. Nije se promijenilo ono što nas okružuje, promijenio se samo način na koji gledamo. A možda smo upravo to s vremenom zaboravili. U trci za obavezama, polako smo prestali primjećivati koliko život može biti lijep. Ne odjednom, nego malo po malo, sve dok nam dani nisu počeli prolaziti u nijansama sive.
Možda upravo zato danas oko sebe vidimo toliko nemira. Svijet je ispunjen podjelama, ljutnjom, ratovima i strahom. Ljudi su sve bliži jedni drugima preko ekrana, a sve udaljeniji srcem. Često očekujemo da će se svijet promijeniti kada se promijene drugi, a rijetko zastanemo i zapitamo se kakav trag mi ostavljamo u životima ljudi koje svakodnevno susrećemo. Često toliko razmišljamo o onome što nam nedostaje da zaboravimo pogledati ono što već imamo. Brinemo zbog sutra, preispitujemo jučer, a promakne nam ono što se događa danas. Promakne nam osmijeh drage osobe, miris jutra, zagrljaj koji umiri umornu dušu ili nekoliko trenutaka tišine u kojima možemo zahvaliti Bogu. Upravo se u tim naizgled običnim trenucima krije ljepota života. Bog nam svakog dana daruje novi početak. Svako jutro je nova prilika da budemo bolji nego jučer, zahvalniji nego prošlog tjedna i hrabriji nego što smo bili prije godinu dana. Ne traži od nas savršenstvo, nego srce koje će prepoznati Njegove darove i onda kada ih uzimamo zdravo za gotovo.Sreća se rijetko skriva u velikim stvarima koje čekamo da se dogode. Puno češće pronađe nas u običnim danima, ako ih znamo gledati pravim očima. Zahvalan čovjek nema manje problema od drugih, ali ne dopušta da mu problemi postanu jedino što vidi.Koliko puta sebi kažemo da ćemo živjeti malo više kada prođe ovaj težak period? Ljeti čekamo da popuste vrućine, zimi toplije dane. Kada završimo fakultet, pronađemo bolji posao ili budemo imali više vremena. Uvijek postoji neko “kad”. A život prolazi upravo dok čekamo taj savršeni trenutak.
Isto činimo i s ljudima koje volimo. Kažemo da ćemo ih nazvati sutra, posjetiti idućeg vikenda ili sjesti s njima kada obaveze malo popuste. Odgađamo zagrljaje, razgovore i lijepe riječi kao da imamo neograničeno vremena. Tek nas život ponekad podsjeti koliko je vrijeme dragocjeno i koliko nijedan zajednički trenutak nije nešto što se podrazumijeva.Život nije zamišljen kao beskrajno čekanje boljih dana. Nije zamišljen ni kao stalna potraga za razlozima zbog kojih nešto ne možemo. Stvoren je da se živi, da se osjeti, da se dijeli s drugima i da se ispuni zahvalnošću.
Možda ne možemo zaustaviti sve ratove, ukloniti svu nepravdu niti izbrisati sav nemir iz svijeta. Ali možemo odlučiti da ga nećemo dodatno povećavati. Možemo biti čovjek koji će oprostiti umjesto zamjeriti, saslušati umjesto osuđivati, ohrabriti umjesto obeshrabriti i zahvaliti umjesto stalno prigovarati.
Jer svaka velika promjena počinje od jednog čovjeka. Od jedne odluke da danas budemo malo bolji nego jučer. Kada se promijeni jedno srce, mijenja se jedna obitelj. Kada se promijeni jedna obitelj, mijenja se zajednica. A kada se promijeni dovoljno ljudi, polako se mijenja i svijet.
Zato nemoj čekati da svijet postane ljepše mjesto kako bi u njemu živio s više radosti. Budi onaj koji će mu danas dodati malo više boje. Možda nećeš promijeniti cijeli svijet, ali ćeš sigurno promijeniti nečiji svijet. A ponekad upravo od toga počinju najveće promjene.