Gledam to visoko

Mom pogledu nedohvatljivo

Mome razumu neshvatljivo

Mojim rukama nedodirljivo

 

Gledam to skrovito mjesto

I pokušavam dokučiti

Što se iza tog plavetnila krije

Pokušavam, ali ne uspjevam

 

Gledam taj, Umjetnikovim rukama naslikan, prizor

Gledam i divim se

Pa zastanem

Zagledam se bolje

Pa se ponovno divim

 

Gledam to sunčevim zrakama obasjano

Duginim bojama ukrašeno

Kišnim kapima natopljeno

Zvjezdama rasvjetljeno Nebo

 

Gledam tu raskoš, pa se opet iznova divim

Pa se ponovno pitam što mi sve krije

Krije li mi od pogleda moga Kralja

Krije li mi oca serafskog Franju

 

Krije li mi anđele nebeske

Ta nasmješena lica za kojim čeznem

Krije li mi raskošna krila njihova

I osmijehe kojim obasipaju moje srce

 

Nije li iza svog tog plavetnila i Majka moja

Nije li tamo i Vojnik Križa

Ustinu

Nije li tamo Dom?

 

Gledam to raskošno i bogato Nebo

I osjećam kako srce mi čezne za njim

Raduje se tom umjetničkom djelu

Raduje se i klikće Domu mira

 

Raduje se Njemu

Raduje se svima njima gore

Srce mi žudi za zagrljajem Anđela

Srce mi žudi za spokojem.