Shvatila sam što si ti.
Nisi samo zajednica, neka skupina ljudi koji su tu pozvani s nekim ciljem.
Nisi samo ona građevina, ona kamena ljepotica, simbol nekog grada.
Niti si ikakva povijest, krvlju opečaćena, naših franjevačkih heroja.
Nisi ni ono vrijeme kada su se vodili ratovi za ime Hrvata, ime katolika, ime Božjih vojnika.
Sve je to tvoja osobina, tvoji korijeni, ali ne i tvoje ime. Ne pamtim te po tome.
Ti si Franjo.
Zamisli, ti koji ovo čitaš, da kraj sebe, pa i u sebi, imaš Franju. Franju iz Asiza. Poznajemo veliku udaljenost tog veličanstvenog Asiza i ovog malenog čudesnog grada Širokoga Briga, ali to ga nije spriječilo da se ovdje nastani. Da uđe u srca svih mladih, pa do dana današnjega i mnogih starijih, koji su postavili temelje Franje.
Ponizan si, Franjo, i sličan našem Kristu.
Baš kao i On, borio si se za ono dobro što je nastalo danas. Prolijevao si krv za ovo danas. Tvoje rane su obilježile cijeli svijet. Ostavile su trag u cijelom svijetu, a posebno u svakoj tvojoj zajednici.
U Franji želim pronaći Krista.
U Franji želim pronaći Kristove rane.
U Franji želim živjeti, ljubiti Krista i čekati Ga.
U Franji želim biti.
Jer, nije bilo kakva zajednica, već Franjina-
sljedbenika Kristova!