Na našoj framskoj stranici rubrika gdje objavljujemo sve ove naše kolumne nosi naziv „Naša La Verna“. Vjerujem da su svi framaši, a i svi ostali štovatelji sv. Franje upoznati s La Vernom i svim događajima koji se vežu za nju.
La Verna je mjesto gdje je Franjo susreo Krista i postao Njemu sličan, to je mjesto gdje je Nebo dotaknulo zemlju.
“O Gospodine molim Te da mi udijeliš dvije milosti prije nego umrem. Prva je da za ovog života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je Ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svome srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za grešnike.”
To su bile riječi svetoga Franje kojima je izrazio najveće čežnje koje je osjećao tijekom ovozemaljskog života, a Gospodin mu je udijelio tražene milosti. Navode kako su među mističnim tjelesnim pojavama rane, stigme, znak najviše i najizričitije ljubavi duše prema svom Gospodinu i zadovoljstva Gospodinova sa svojim slugom ili službenicom. Rane su zagrljaj i poljubac Božji prema svom stvorenju što utiskuju u stvorenje znakove muke njegova ljubljenog Sina.
Razmišljajući o La Verni i stigmama na taj način možemo si postaviti pitanje što bi to točno bila naša La Verna, koje je to mjesto ili trenutak u našem životu.
Mislim da bi svatko od nas drugačije odgovorio na ovo pitanje. Za nekoga bi to bilo neko mjesto za koje ga vežu neke najljepše, a možda i najteže uspomene, ali zasigurno one koje su ostavile najveći trag. Nekima bi sigurno to bilo nešto više od mjesta, možda bi to bio neki osjećaj koji se osjeti samo nekoliko puta u cijelom životu.
No, iako bismo svi pronašli drugačiji odgovor na to pitanje, vjerujem da bi zajednička točka svih tih asocijacija bila samo jedno, a to je BLIZINA. Osjećaj blizine s Kristom koju neki dožive možda i u najtežim trenucima vlastitih života. Teško se takvi trenuci opisuju riječima.
Prelijepo je vidjeti kako naš Bog za svakoga od nas ima poseban „pristup“. Svi doživljavamo razne situacije na različite načine, a On do naših srca dolazi polako i točno onako kako Ga naša duša najaviše može doživjeti.
To je razlog zbog kojeg se moramo truditi naučiti prihvatiti i loše strane našega života jer i one su dio Božjega plana za nas. Puno toga učimo iz teških situacija, a oni najteži križevi čine nas onim što jesmo i nerijetko nas upravo oni dovode u zagrljaj Kristu. To je ljepota življenja koja u nama budi čežnju za Njim i Njegovom blizinom do kraja vremena.