Priča

Jedna priča veli kako su pustinjom išla tri prijatelja i nakon nekog vremena su naišli na veliko skriveno blago. Bili su potpuno iznenađeni i van sebe pa su se odlučili skloniti u jednu špilju da izbroje i podijele blago. Prije dijeljenja odlučili su se počastiti jelom i pićem jer su već bili izmoreni od puta. Dogovorili su se da će jedan od njih otići do obližnjeg grada uzeti jelo i piće. Jedan prijatelj je otišao po dogovoru, a druga dva prijatelja su ostala u špilji čuvati blago. Dok je ovaj išao po hranu i piće u misli mu je došlo da bi mogao otrovati hranu i ponuditi prijateljima te ih tako usmrtiti, tako bi sve blago njemu ostalo. Tako je i učinio, otrovao je hranu. S druge strane dvojica prijatelja u špilji su se dogovorili da će ubiti onog prijatelja kad dođe iz grada sa hranom, jer će onda moći podijeliti blago na dva dijela umjesto na tri dijela pa će više dobiti. Sve ovo što su planirali to se i dogodilo. Dvojica prijatelja su ubili svog prijatelja pri povratku iz grada, a nakon toga su jeli hranu koju im je donio pa su i sami umrli.

Razmišljanje

Smisao priče je jasan. Može se analizirati s više stajališta, a to bi nam bilo korisno i poučno. Ja bih naglasio jedno stajalište možda i glavno. Stajalište s kojeg je ova priča i nastala, a to je da u životu pazimo na ono za čim idemo. Da pazimo čime se bogatimo. Sve ono za što ne znamo čije je može biti životno opasno za nas kao što je bilo ovo tajno blago u priči. Nije ovdje riječ samo o blagu, zlatu i novcu nego o svemu što čovjeka odvaja od samoga sebe, od bližnjega i od Boga do te mjere da je spreman drugome učiniti zlo. Pogledajmo kako se u priči zlo prvo javlja kroz misao i na nekom dugom putu kao što je jedan od prijatelja bio na dugom putu iz pustinje do u grad. Dok je išao iz mjesta samoće i mira u kojem je prethodno boravio dobio je kušnju kojoj se predao. Na kraju je ta loša misao prešla u djelo, a djelo je prešlo u zao čin. Ništa se nije dogodilo odjednom. To isto se dogodilo i s drugom dvojicom prijatelja koji su smišljali zlo za svog druga. Motiv im je bio isti – pohlepa, željeli su imati što više za sebe, a malo prije toga nisu imali ni onu trećinu koja bi ih zapala. Vidimo kako su na kraju završili, blago je ostalo netaknuto, a izgubili su sebe i jedni druge. Zanimljivo je i promatrati kako su kroz pustinju išli vjerojatno za nečim potpuno drugim, a ono na što su bili slabi odvelo ih je u drugom smjeru. Dakle naše slabosti su u nama toliko jake da nam mogu promijeniti i ugroziti život.

Malo do Isusa…

Sada opet idemo do Isusa, je li On već davno pričao o nečemu sličnom? Je! Pogledajte sami te odlomke Evanđelja, a ja ću samo podsjetiti na jednu rečenicu: “Gdje ti je blago, tu će ti biti i srce!“ Razmislimo što je naše blago, za čim trčimo, čemu se predajemo, gledamo li na to sa pohlepom i iznad svega uništavamo li druge zbog toga? To je dobar put prema jednostavnosti. Neka nam srca budu u nečemu nepropadljivom.