Hvaljen Isus i Marija!
Veliki je izazov opisati ova nezaboravna i blagoslovljena četiri dana u samo nekoliko redaka, no smatram da je najbolje krenuti od izvora i razloga našega hodočašća – svetoga Franje. Ispunjeni Duhom Svetim, u zajedništvu franjevačke ljubavi, 20. veljače zaputili smo se prema Italiji. Franjina rečenica: „Gospodin mi je dao braću“ zaista je živjela u našim srcima te od 20. do 24. veljače učinila više od 160 framaša jednim na hodočašću u naš posebni Asiz, u ovoj godini u kojoj obilježavamo 800. obljetnicu prelaska na Nebo našega serafskog Oca. Čim smo napravili prve korake na asiškom tlu, osjetili smo mir, kao da Franjo korača s nama dok smo se uspinjali prema gradu. Teško je izdvojiti najposebniji trenutak jer je svaka posjećena lokacija bila neusporedivo posebna na svoj način. Nije bilo rijetko vidjeti suze u očima dok smo obilazili mjesta na kojima je on prebivao, mjesta zbog kojih danas postoji naše bratstvo, jer je Bog u tom istom pozivu prije 800 godina pozvao i nas da djelujemo i budemo Franjini svjedoci. Ulazak u crkvicu sv. Damjana dao nam je prostora za razmišljanje da je tu sve počelo. Točno na tom mjestu Bog je odlučio „popraviti moj život“. U predivnoj crkvi sv. Klare stali smo pred Damjanov križ i u tišini, poput Franje, osluškivali: „Gospodine, što mi želiš reći?“ Posebno je bilo vidjeti tijelo sestre, svete Klare, a potom stati pred grob mladog sveca, svima nam dragog, a vjerujem, nakon ovog susreta, još dražeg – Carla Acutisa. Nakon izlaska iz crkve većina nas bila je izvan sebe jer nismo mogli vjerovati što su naše oči vidjele – Carlo nije mrtav, nego spava. Izgleda kao svi mi!
Sudjelovali smo na svetoj misi i obišli Porcijunkulu, mjesto gdje je Franjo dočekao sestricu Smrt i prešao u Očev zagrljaj. Porcijunkula je drugačije mjesto upravo zbog Duha koji u njoj prebiva. Nije mit kada kažu da je to mjesto gdje je Franjina duša; zaista je to djelić Neba na zemlji, gdje svaka duša može pronaći mir. Nedjelja, 22. veljače, ostat će zauvijek zabilježena kao jedna od najposebnijih za cijeli franjevački svijet, a osobito za našu Framu. Toga je dana prvi put u povijesti javnosti izloženo tijelo svetoga Franje, a naše je bratstvo dobilo milost biti prva hrvatska skupina koja je mogla svjedočiti takvoj prisutnosti svetoga Franje. Prvi Hrvati koji su ikada vidjeli Franju – dar je to čije veličine još nismo dovoljno svjesni. Vjerujem da ćemo s vremenom sve više shvaćati kakvu nam je priliku Bog dao. Neizmjerno Mu hvala na tome! Taj trenutak ne mogu dočarati ni romani ni snimke ovoga svijeta; to je nešto nebesko i neobjašnjivo. Svakim korakom, što smo bili bliže tijelu, osjećalo se nešto nezemaljsko, kao da ulazimo u svijet u kojem postoji samo mir. Vjerujem da je to bio djelić raja. Onaj trenutak kada dotaknem staklo iza kojega se nalazi Onaj po kojemu je Bog u potpunosti promijenio tolike živote – to je trenutak kada suze zamjenjuju svaku molitvu koju smo smišljali dok smo strpljivo čekali u redu za ulazak u baziliku. Mislim da će to ostati jedan od najposebnijih trenutaka u našim životima. Sudjelovali smo i na međunarodnoj svečanoj misi u bazilici koja je toga dana sjala našom plavom bojom, bojom kojom smo donijeli Brig u Asiz. Posljednjega dana, na povratku kućama, zadržali smo se u Padovi, gdje smo posjetili svetog Antu i svetog Leopolda. Iako pomalo tužni jer se ovaj doživljaj bližio kraju, naša su tri autobusa, s pjesmom i osmijehom na usnama te Franjinim Duhom u srcu, krenula prema kući, zahvalna na svakom trenutku. Iako se čini da je hodočašće u Asiz završilo, ono se nastavlja. Naša je zadaća donijeti Franju i Asiz u naš Široki, jer tako to rade pravi framaši. Neka nam u ostvarenju toga cilja pomogne sve ono što je na ovom putu ojačalo našu ljubav prema Tebi, Gospodine. 
Hvaljen budi, Gospodine moj, na svakom iskustvu, milosti, blagoslovu i bratu kojega si nam darovao po najposebnijem Franji! Sveti Franjo, budi naš zagovornik danas, sutra i uvijek! Zauvijek, Tvoja Frama Široki 💙
Mir i dobro!