Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji!
Stigao je red i na naše hodočašće u Asiz- spakirali smo kofere i krenuli na put.
U ponedjeljak, rano ujutro, stižemo na naše prvo odredište- La Vernu! La Verna je gora koja je najpoznatija po tome što je mjesto gdje je sveti Franjo dobio stigme i imao Božje objave. Uputili smo se prema kapeli sv. Lovre, gdje smo imali misu koju je predvodio duhovni asistent Frame Hercegovina, fra Ivan Hrkać. Nakon mise imali smo vrijeme za osobnu molitvu i meditaciju na mjestima gdje je i sveti Franjo molio. Također smo sudjelovali u procesiji do kapele stigmi, koju smo pratili zajedno s njihovim talijanskim svećenicima. Navečer smo stigli u naš smještaj, u samostan kod časnih sestara koje su nas lijepo dočekale i primile u svoj dom. Slijedila je molitva Večernjeg časa u Porcijunkuli i potom noćni mir.
Drugi dan započeli smo obilaskom bazilike i samostana sv. Marije Anđeoske, gdje smo također imali priliku za ispovijed i misu kako bismo na toj misi dobili potpuni oprost za naše grijehe. Nakon toga, uputili smo se prema starom gradu, gdje smo išli u obilazak ostalih svetišta: crkva sv. Damjana- mjesto gdje je svetom Franji progovorio Krist s križa sv. Damjana; bazilika sv. Klare- tu se nalazi njezin grob i mnoge relikvije, među kojima je i originalni križ sv. Damjana; katedrala sv. Rufina- značajna po tome što su se u njoj krstili i sv. Franjo i sv. Klara; crkva Chiesa Nuova- tadašnja rodna kuća sv. Franje; i na kraju sami Rivotorto. Nakon obilaska smo se vratili u smještaj na večeru te imali slobodno vrijeme koje smo proveli pjevajući i slaveći Boga ispred Porcijunkule.
Treći dan, nakon doručka, uputili smo se prema Rietinskoj dolini kako bismo vidjeli i doživjeli još neka mjesta na kojima je boravio sv. Franjo: Poggio Bustone, La Foresta, Fonte Colombo i Greccio. Uživali smo prolazeći tim mjestima i slušajući o Franjinom životu, gdje nam je najviše pomogla sestra Matija Pačar, koja nam je prevodila sve kako bismo razumjeli i doživjeli Franjin život. Zaputili smo se prema Grecciu, gdje smo slavili božićnu misu koju je predvodio fra Jozo Hrkać. Franji je Božić uvijek bio posebno drag, pa ga je 1223. godine odlučio još više oživjeti idejom da uprizori prve jaslice u Grecciu. Stoga je tamo uvijek prisutan taj božićni duh. Vratili smo se nazad u Asiz na večeru i večernju molitvu, kojom smo priveli kraju i treći dan našeg hodočašća.
Četvrti dan bio je jedan od najizazovnijih; rano smo ustali, doručkovali i ponovno se uputili u stari grad, gdje smo slavili svetu misu na grobu sv. Franje. Obišli smo Donju i Gornju baziliku sv. Franje, nakon čega je uslijedilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za šetnju, slikanje, ručak…Nakon kratkog odmora uputili smo se na Carcere- mjesto gdje je sv. Franjo dolazio moliti i razmišljati. Nalazi se na 800 metara nadmorske visine i poznato je po svojoj jednostavnosti i miru; odiše spokojem i poziva na kontemplaciju. Prošli smo kroz svetište i imali slobodno vrijeme u tišini, kako bismo se mogli sabrati i približiti svetom Franji. Vratili smo se u smještaj i, nakon večere, ponovno se uputili na večernju šetnju starim gradom.
Zadnji dan započeli smo zahvalnom molitvom u Porcijunkuli, nakon čega smo spremili stvari i uputili se prema Padovi. Prvo smo posjetili svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića, gdje smo slavili i svetu misu, a nakon toga i svetište nama poznatog sv. Ante. Posjetili smo njegov grob, gdje smo svi imali priliku kratko se pomoliti, te nakon toga i relikvije svetog Ante. Ovime smo zaključili naše hodočašće i uputili se natrag u Hercegovinu, gdje smo stigli u jutarnjim satima.
Ispunjenih srca, ali i sjetnih pogleda, završavamo ovo hodočašće, noseći u sebi uspomene i duhovno bogatstvo koje će nas pratiti.
Mir i dobro!
