Hvaljen Isus i Marija!

“Tijekom povijesti, kršćanin je polazio na put da slavi svoju vjeru na mjestima koja čuvaju uspomenu na Gospodina ili na onim mjestima koja predstavljaju važne trenutke povijesti Crkve. Posjećivao je svetišta koja časte Majku Božju ili svetišta koja podržavaju živim primjer svetaca. Njegovo je hodočašćenje proces obraćenja, žudnja za intimnošću s Bogom, povjerljiva molitva za svoje materijalne potrebe. U svim svojim mnogostrukim vidovima hodočašće je uvijek bilo za Crkvu čudesni dar.”

U subotu, 5.6., u ranim jutarnjim satima oko 120 Framaša i ostalih župljana, zajedno s duhovnikom, uputilo se pješice u Međugorje iz Širokog Brijega.

Okupili smo ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu te svoj dan započeli molitvom predanja Bogu i Gospi. Zamolili smo ih da nas vjerno prate i štite na našem putu te da svi sretno stignemo do odredišta. Nakon toga uputili smo se na Hodočašće do Međugorja. Ovo hodočašće posebno smo prikazali kao zahvalu našoj Gospi što je s nama sve ove godine i što je izabrala baš naš hrvatski narod i došla k nama; a također molili smo i za svoje vlastite potrebe.

Veći dio puta išli smo svi zajedno, a jedan pak dio bili smo podjeljeni u manje grupe, u kojima smo intezivnije molili.

Smijeha, razgovora, molitve, ohrabrivanja i međusobne podrške nije nedostajalo cijelim putem. Bogu hvala, svi smo sretno došli do našeg odredišta i cilja ovog hodočašća. Po dolasku u Međugorje formirali smo krug oko Gospinog kipe te izmolili molitvu Franjevačke mladeži i zahvalili se Gospodinu za sve milosti, a potom smo sudjelovali na svetoj misi koja je bila kruna cijelog puta.

Predvoditelj misnog slavlja u nadahnutoj je propovijedi rekao: “Čovjek u Međugorju lakše osjeća Boga”. Uistinu, toga smo svi svjedoci. Međugorje nas uvijek iznova privlači i zove. Majka Marija nas čeka raširenih ruku i poziva na obraćenje. Stoga je ovo hodočašće, prije svega, bilo odgovor na Gospin poziv da dođemo njezinom Sinu i predamo svoj život i svoju svakodnevicu u Gospodinove ruke.

Kući smo se vratili pomalo umorni, ali iznad svega ispunjeni i zahvalni. Naravno da pjesme u autobusima nije nedostajalo i nikakav umor nas nije mogao omesti u pjevanju iz sveg glasa.

Mir i dobro!

Kamenjar škrti i zemlja tvrda,
tamo gdje Bog je ufanje nada,
gdje čovjek svaki Bogu se moli,
tamo gdje ljubav i sloga vlada.

Sišla je k nama Kraljica Mira,
bezgrješna djeva i naša mati,
poruke njene u vječnost vode,
Njoj ćemo svoje živote dati.