Čitanja ove treće nedjelje kroz godinu i na spomendan sv. Agneze govore nam o prolaznosti obličja ovog svijeta i odgovoru na Božji poziv, a velika je povezanost ove dvije misli.

U Prvoj Pavlovoj poslanici Korintu (1 Kor 7, 29-31) Pavao govori kako sve na svijetu zapravo prolazi, kako je u svakom trenutku Kraljevstvo tako blizu. Vjerujem da Pavao govori kako ni od čega na ovom tlu ne trebamo praviti “kumire”, idole. Promisli, kako je ništavna ta materija, pogledaj iz vječnosti na ovaj život kako je tako malen, a pred Boga nećeš ponijeti ni grama onoga što si namakao sebi. Ljudi danas žive u toj materiji, postali su njezin rob, okovani u lancima ovog tamnog svijeta, kao Ninivljani iz knjige proroka Jone. Pokušaj izaći iz tih okova, da te oni nebi zadržali u blatu, daleko od Obećane zemlje. Razmisli da Bog ne gleda ono što gledaš ti i drugi oko tebe: kako se oblačiš, kako izgledaš izvana, koliko čega imaš… Bog gleda samo tvoju dušu, kako izgledaš iznutra, kako se brineš za nju i koliko ljubiš drugoga, promisli. Jednom kada izađeš iz tih okova možeš napokon biti istinski slobodan, slobodan se odazvati i na Božji poziv koji možda nisi ni čuo u toj glavi, koliko je buke oko nje. Bog te zove prvo k sebi, kao i prve apostole, jer i ti si jedan od apostola u širem smislu. Isus te zove k sebi, da mu budeš blizu kao Ivan, da proširi svoju Crkvu s tobom, kao što ju je podigao s Petrom, da mu vjeruješ i živiš svetu volju Nebeskog Oca. Odazovi se na taj Božji poziv, kao što se Jona iz prvog čitanja napokon odazvao (Jon 3, 1-5), kao što su apostoli ostavili sve i krenuli za Kristom (Mk 1, 14-20). Ostavi sve iza sebe, sve na što si bio navezan, ili bolje reći svezan, slomi te okove – s Kristom. Možda se bojiš kud te vodi taj poziv, i Jona se možda bojao ići u Ninivu gdje ga mogu ubiti, kao i apostoli po svem svijetu, ali oni su na kraju ipak slijedili taj put kojim ih je Bog pozivao. Pa, želiš li ostati u okovima i ne “biti”? Jer ti stvarno “nisi”, kad si u utrobi ovog svijeta odbacujući Boga. Jona je bježao od Boga pa ga je čak kit progutao, želiš li da te svijet proguta ili želiš “biti”, biti postojan? Odazovi se Bogu i toj avanturi života, jer samo te taj put može voditi u Obećanu zemlju Vječnosti…
Budi postojan.

Na kraju neka ti ove riječi fra Bonaventure Dude budu uvijek na srcu, da samo s Bogom možeš biti, da bez Boga “nisi”:
“O, Ti koji jesi i nikada nisi
O daj mi biti, biti mi daj.
Da jesam i samo jesam vječno
i zauvijek, jesam u tebi
O, Ti koji jesi, biti mi daj.”

Mir i dobro ti želim!