Prošlo je od toga možda nekih 5 godina. 5 godina od jednog teksta, zapravo jedne školske zadaće. Ne mogu se sada točno sjetiti je li to bio 1. ili 2. razred, ali i nije toliko bitno. Uglavnom, bio sam na početku svoga framaškog puta. U toj školskoj zadaći pisao sam o svojim idealima, a ja sam, pomalo možda i naivno, izabrao sv. Franju. Zašto kažem naivno? Iz današnje perspektive, gledajući sebe danas i u to vrijeme, pitam se jesam li stvarno u to vrijeme to mogao izjaviti, da je Franjo osoba čiji životni put želim nasljedovati. Opet, s druge strane, da nisam mislio tako ne znam bi li opstao u Frami i vjeri općenito. To je vjerojatno bio začetak jedne iskre koja se kasnije rasplamsala. Zalijepit ću taj tekst ovdje da ne pričam ovako na suho:

Ideali koji uvijek iznova obasjavaju moj put

Tko ili što su moji ideali? Moj glavni cilj je slijediti osobu Isusa Krista, a na tom putu mi se javljaju mnogi ideali odnosno primjeri kako da slijedim Gospodina. Za mene osobno najveći ideal, tj. osoba na koju se želim ugledati je sveti Franjo Asiški. Zašto baš on?

Sv. Franjo još je jedan primjer velikog Božjeg plana za sve nas. Svi znamo kako je Franjo živio prije obraćenja. Bio je poznat kao „kralj gozba i zabava“. Prijatelje je skupljao trošenjem novca svoga oca. Kao i većina mladića tada, htio je postati vitezom. Ta pojava i danas je prisutna u svijetu gdje mladi žele postati vitezovi modernog doba, sportaši, pjevači, glumci baš poput mnogih drugih poznatih osoba gdje traže svoje ideale.

Franjo nije bio ni svjestan da je Bog za njega imao malo drugačiji plan. Bog je Franju pozvao da obnovi njegovu Crkvu, što je on i učinio. Da bi to uspio, prošao je trnovit put. Odrekao se svega što je imao, odrekao se i zemaljskog oca da bi mogao služiti nebeskome Ocu. I baš zato on je moj uzor, čovjek koji je spreman odreći se svega radi Boga. Franjo je započeo potpuno novi život nakon obraćenja, a taj život nije bio nimalo lagan, ali mu se isplatio. Uzalud su nama sva blaga ovog svijeta, ako nam je srce prazno, bez Gospodina. Mi blago trebamo stvoriti „gore“, a ne ovdje. Upravo je to Franjo i činio. Na zemaljskom svijetu nije imao ništa osim svoje braće i vjere. Vjere koja nas sve spašava.

Ja o sv. Franji nisam ni znao puno sve do prošle godine. Znao sam ono osnovno što nam je fratar u školi pričao. To se sve promijenilo kada sam se na dugi nagovor svog najboljeg prijatelja upisao u Framu. Zašto sam se toliko opirao? Vjerojatno zato što sam bio lijen i što mi se nije dalo svako malo ići na Brijeg. Nedugo nakon što sam se ja upisao, moj prijatelj se ispisao. Zbog istog razloga zbog kojeg se ja nisam htio upisati.

On je otišao, a ja sam ostao. Ostao sam čisto da vidim kako je to. A kada sam pobliže upoznao Framu, moj se život promijenio. Ne naglavačke, ali se promijenio. Promijenio se isključivo zbog sv. Franje. Prije mi se nije dalo dolaziti Brijeg, a sada jedva čekam sastanke da opet dođem na naš Brig zbog Franje. Frama je postala dio mog života i puta za Gospodinom.

Iako mnogi drugi ideale traže među brojnim poznatim osobama koje žive isprazan život, ja sam svog našao blizu i dostupnog svima. Sv. Franjo uzor je u mojoj vjeri i putu za Gospodinom. Naš cilj treba biti vječno spasenje, a ne ovaj život koji će proći u trenu.

Zato hvala mom prijatelju što me nagovorio na upis, ali još više hvala mom uzoru sv. Franji koji mi uvijek iznova obasjava put za Gospodinom.

Ponovno čitajući tekst pomalo se smijem samom sebi i iznesenoj patetičnosti. Zar je tada stvarno bilo tako? Čuj „jedva čekam sastanke da opet dođem na naš Brig.“ Patetika na nivou. Iako, moram reći (čitaj pohvaliti se) da sam u 2. razredu stvarno bio na svakom sastanku, štoviše i jedini u toj framaškoj godini, za što sam naravno dobio i priznanje vijeća. No, šalu na stranu, da završim ovu samohvalu i prizemljim svoju oholost… tada sam napisao da se moj život promijenio, ne naglavačke, ali da se promijenio, a sada mogu reći da se kroz godine framaštva promijenio i naglavačke, naravno u pozitivnom smislu… valjda. I da stvarno jesam gorio za svaki susret na Brigu. Razlog tomu stvarno je postao sv. Franjo koji me kroz Framu privlačio Isusu.

Ovih dana završili su upisi u našu Framu, a ako sam dobro upratio, ove godine upisalo se preko 200 framaša. Dakle, 200 mladih ljudi koji su odlučili slijediti primjer sv. Franje, naravno privučeni raznim motivima i razlozima dolaska, ali sv. Franjo bi trebao postati i biti njihov primjer i uzor u tome kako nasljedovati i ljubiti Krista, našeg Gospodina.

Življenje Evanđelja po primjeru sv. Franje postaje ideal prema kojem treba živjeti, ideal kojeg zapravo treba živjeti. I u ovom svijetu prepunom lažnih ideala, idola, krivih vrijednosti te isuviše pokvarenom svijetu, hrabrost je odlučiti se na to, izabrati i slijediti prave ideale i vrijednosti, a Franjo stvarno iskače kao osoba koja će nam uvijek iznova obasjavati put za Gospodinom. Zato se ne treba bojati živjeti svoje ideale, one istinske koji će nas dovesti pred lice našega Gospodina.