Svaki čovjek ima dva života, drugi počinje tek kad shvatimo da imamo samo jedan život. Svatko trenutno živi prvi život, igrajući na sigurno. Pravimo planove i čekamo taj pravi trenutak, od ponedjeljka krećemo s novim stvarima, no groblje je puno takvih ljudi koji su čekali pravi trenutak i na kraju ostali samo sa željom da su izašli iz udobnosti svoga kauča i svoga ugodnog i sigurnog mjesta.

Zato pitaj je van.

Bila to cura/dečko, bilo to novo društvo, bio to novi posao, bio to novi grad ili izazov. Jer kada shvatimo da imamo jedan život, nije nas više briga za druge, što oni imaju reći o našem životu, kako bi oni živjeli u našim cipelama. Jer samo ti možeš stati u svoje cipele i kročiti naprijed sa svojim križem.

Zamislite kad dođete pred Isusa i na papiru piše tvoje ime i prezime i svi ti podatci ispod tvog imena, no nisu točni jer su to podatci onoga čovjeka koji si trebao biti, ali tada je već kasno.

Kada bismo prihvatili smrt kao nešto neizbježno, nešto što može doći svakog trenutka, počeli bismo više cijeniti život: mali razgovori s ljudima, cvrkut ptica, pa čak i teške trenutke u životu jer to nam daje značenje, govori nam da smo živi. Kakav je život bez patnje? Da bismo došli u raj, smrt mora nastupiti. Neka to bude motivacija da živimo po Božjem i uzimamo rizike, jer čak i jedan mali razgovor sa strancem može promijeniti tok života.

Svi putevi vode u Rim, pred Boga, zato ne gledajmo život kao neku prepreku koju nam je samo cilj proći da što prije dođemo do kraja, nego to gledajmo kao pustolovinu punu iznenadnih trenutaka, bili oni sretni ili teški, jer nas to održava na zemlji, poniznima. Mi nemamo utjecaja na dešavanja oko nas ali možemo utjecati na našu reakciju na dešavanja. Bog nam je dao dar života i zašto bi ga potratili u strahu neuspjeha i strahu odbijanja, čekanja pravog mjesta i vremena? Jer najbolje vrijeme je bilo prije pet godina, drugo najbolje vrijeme je sad.

Ljudi vole reći: „Živi se samo jednom”, no živiš svaki dan, umireš samo jednom.

Svaki dan dobivaš novu priliku, novi početak. Samo ti možeš upravljati volanom svoga života, jer si u isto vrijeme i vozač i navigator, a Bog ti je karta života, karta do raja, tvoje svrhe i tvog života. Na tebi je hoćeš li ići po karti ili napamet, na svoju ruku.

Zato nemoj da ti ona crta na grobu bude samo crta, neka to bude život pun ljubavi, dobrote i slavlja, bez žaljenja, i da na kraju života možeš samo reći:

Hvala Ti.