Znaš li, Isuse, koliko zapravo volim Tvoju Majku?

Koliko zapravo volim Tvoju i svoju Majku.

Pored Tebe, Ona mi je uzor mog života. Moja hridina. Ona me, uz pomoć Tebe, podizala iz raznih padova. Teški su dani prebivali u svačijim životima. Isuse, Ti to vrlo dobro znaš… Zamisli, čovječe.

Padaš u more sna. Ne roniš, padaš i ne dišeš. Gušiš se. Osjećaš da ti nema spasa. Ubrzo te Ona uhvati za malenu ručicu i povede te k mjestu mira. Povede te do krune grada mira. Međugorje mu biješe ime. Začuđen gledaš oko sebe, bez osjećaja. Uvodi te u tu krunu mira. I samo ti se prikaže. Kleknuo si i ne vjeruješ. Vidiš Nju. Tvoju Majku. Govori ti:

“Dijete Moje, s tobom sam čak i kada padaš. Budi, dijete, smjer drugim ljudima. Dadni se u ono što ti moj Sin preporuči. Budi pokazatelj mira. Pomozi onima kojima treba pomoći. Neprijatelje strpljivo podnosi, a bolesne liječi razgovorima. Budi hrabra, odvažna i ne zaboravi ove riječi. Neka ti odzvanjaju u tvojim ušima svaki dan kada me se sjetiš. Voli te tvoja Majka…”

I izbavi te iz mora sna. Dišeš i ne vjeruješ. Ne vjeruješ da si vidio Majku. Ali Ona te prati. Vjeruj Joj. Ona te voli. Ona ti daje nade koje imaju smisla. Ona vjeruje da možeš sve postići uz Nju i Njenog Sina.

Predaj se Isusu.

Otvori Mu svoje srce.

Zaplači.

Moli.

Voli.

Vjeruj.