Kako doći i otvoriti Ti srce? Kako prihvatiti Tvoju volju za moj život? Kako ju spoznati? Toliko lutanja i traženja onoga što se meni čini nedostižnim… Vječnom srećom s Tobom. Želim da Ti kroz mene govoriš. Da Tvoj glas bude moja smjernica. Da ovo što sada osjećam bude samo prolazni križ na mome putu do Tebe. Da moje srce čezne samo za Tobom, za tom Prvom Ljubavi. Ti koji si tako savršen, Ti koji moj život želiš za sebe, Ti koji meni želiš samo najbolje. A ja… Ja koja sam tako nesavršena tražim nešto tako savršeno, a preda mnom je. Ja koja želim smisao u svom životu, a smisao je samo u Tebi. Ja koja želim biti sretna, a sreća si Ti. Nezahvalna… Tako nezahvalna s onim što imam. Nezahvalna, a Ti tako savršen.
Dokle ovo? Dokle patnja? Dokle suze? Dokle bol? Fizička bol, Isuse. Ne vrijedi u mojim očima, ali znam da u Tvojim vrijedi i dolinom smrti proći. Zato Te sada trebam više nego ikada u svome životu. Koliko god patnji sam dosad prošla, sada mi najviše trebaš. Ja se nikada neću bojati jer si Ti sa mnom. Nikad ne želim napustiti Tebe, napustiti Tvoju volju.
Biti tako nezahvalna pored nečega tako velikog. Biti tako ohola pored nečega tako poniznog. Kao Franjo… Najljepša ruža u polju ruža. Najbistrija kap u cijelome oceanu. Hvala Ti što i danas preko njega pokazuješ što je ljubav. Hvala Ti što se preko njega i danas proslavljaš.