Susrećemo se u mjesecu koji sa sobom nosi rane pupoljke, prve uzdahe proljeća života i tako navještava nove smjelosti. Sve ima svoj red i smisao, pa tako svaki onaj mjesec prije, oličenje je zime, borbe, invazije, operacija i revolucija. Svibanj, međutim, dolazi natopljen samo vjerom i nadom jer je prijelaz između svjetla i tame. Bojazan, ali pred oluju zatišje je najglasnije, zar ne? Nije slučajnost da si ga baš takvog dok prkosi samo pokoravanjem, uzela pod svoje. U svakoj zraci novoga proljeća osjećam toplinu Tvojih nježnih ruku kako me miluju dok liječe sve one patnje i boli koje vučem iz zime života. Osjećam da me baš sada, u ovom mjesecu posvećenom Tebi, pozivaš na potpuno predanje jer borba ipak nije jedina strategija preživljavanja. Osjećam da želiš da pustim sve oklope pomoću kojih pokušavam doći do rješenja i pozivaš me da zaronim u Njegovo milosrđe koje mi pruža bezbrižnost. Želiš i mene uzeti pod svoj plašt savršene sigurnosti, natopljene samo iskrenim predanjem kako bi dijete u meni bilo upotpunjeno u Tvome naručju. Koliko god mislim da sam sama dovoljno jaka, podsjećaš me da mogu sve samo u onom koji mi daje snagu jer: “Kralj čudesa je Onaj koji može učiniti nemoguće mogućim. Njegova moć je iznad svega što se može zamisliti, a njegova milost neslućena. On je jedini koji može donijeti istinsko ispunjenje i radost u naša srca.”
Podsjećaš me Majko, da se snaga ne nalazi u mojim naporima i hrabrostima, nego u Onom koji nas vodi i usmjerava. Moj si most i putokaz koji me vodi u sigurnu luku. Most, utemeljen na čvrstom temelju, koji nepokolebljivo stoji čak i kad se valovi dižu protiv njega, i kad oluje bjesne nad njegovim lukovima. Da, do sad sam se herojski borila, tražila, sukobljavala i branila. Od sad, razoružavam se i pokoravam nepogrešivoj volji Tvojega Sina. Daj mi snage da naučim živjeti s malo manje mene, naoružana isključivo vjerom, pronalazeći smisao u patnji. Samo tako, sada sam svjesna, mogu proći svoju zimu i dočekati tvoje blaženo ljeto.
Često se zapitam: “Zašto smo dane emotivne, nježne i uplašene?”, ali dopustila si mi da osjetim Tvaj odgovor kojim svjedočiš u odgoju svoga Sina. Učila si ga samo kako iskrena ljubav može učiniti svijet u kojem se nalazimo vječnim rajem. Hvala Ti što osjetim koliko ženstvenost može biti jak pojam, ljepota lica, staloženost, emocije koje pružamo nježnih ruku koje umire ogorčeno i izgubljeno srce. Kako si Ti samo tako mene ljubila i milovala kada sam mislila da sam izgubljeno dijete. Svojim nježnim dlanovima dodirnula i podsjetila kako tako iskren osmijeh i tako divan miris ruža može svo zlo ovog svijeta uništiti. Kako Tvoja molitva s početkom: “Zdravo Marijo, milosti puna…” ima tako jaku moć da budi i tjera sve što nije od Boga. Tako i ovaj mjesec budi novim plodovima i novim životom koji se rađa. Spomeni me majko, da nisi samo moja već i majka mojih roditelja, da smo svi mi djeca koja čeznemo za vječnim mirom. Nekada ga bude tako teško naći jer su naša srca okaljana, iako smo stvoreni i utkani u ljubavi Svetog Trojstva, kojeg si Ti u jednom nepojmljivom i bezgrešnom obliku stvorila. Kažu da je Tvoje lice toliko lijepo da se ta ljepota ne može opisati, lagala bih kad bih rekla da u to ne vjerujem jer baš u Tvojoj molitvi osjetim Tvoj otkucaj srca i mira. Znam da zračiš posebnim utočištem i da molitva Tebi ima najveće poslanje baš kao što si i Ti imala.
Odabrana si kao žena koja je bila sposobna odgojiti Spasitelja tako da bude autentičan i jedinstven, bila si primjer onog što bi se danas trebao zvati feminizam, a to je sposobnost bit zdravo pokorna i vjerna, utkana u sigurnosti muškarca kao što si ti bila utkana u Boga zajedno s Josipom. Žao mi je što svi danas tražimo članke, knjige i portale na kojima ćemo pronaći rješenja u našem ranjivom svijetu, bilo kako odgojiti djecu, kako pronaći pravu ljubav, kako biti prava žena i majka. Sve to si ti sazdala u svojoj vjernosti, dopuštala si da rasteš bez da se osvrćeš i zapitkuješ, znala si kako je na Tebi bilo samo vjerovati i ostati sazdana u sadašnjosti, nisi se vraćala u prošlost, nisi tražila kako će biti u budućnosti. Kada su svi gledali Isusov križ i Njegove rane, znala si i ostala vjerna Gospodinu jer samo On zna što je ispravno, baš kao dostojna žena koja je na takav način zadržala sve svoje vrijednosti koje su sazdane u samome stvaranju. Nauči nas Majko kako ljubiti nas same, kako ljubiti Gospodina te nas samo po takvom načinu življenja vodi vječnom spasenju. Isusov pogled je bio sazdan i stvoren tvojim odgojem i tvojim življenjem. Kada bi svaka od nas žena bila svjesna kako je pojam prave cure, žene, bake sazdan baš Tvojim obrisima tijela i djela. Ostavila si tihi trag, toliko jednostavan i siguran da smo svi zapostavili Tebe kao majku, stoga nam pruži svoju milost kako bismo i mi, baš kao što si Ti, širile miris predivnih ruža, sjale svojom čistoćom i vjernošću u sposobnosti i moćima žene kao voditelja. Danas nas pokušavaju što više poniziti, učiniti nestabilnima dok odgovaramo čvrstinom i zidovima, a dana si nam kao najsavršeniji i ljubljeni primjer od strane Boga. Moli za nas, Majko, kako bismo bili svjedoci tvoga mira, kako bismo bili što bliže Tvojim pogledima te na takav način spoznali vrijednosti ovoga svijeta i vječne ljubavi koja nas čeka.