I.

Gospodine, evo me i večeras pred Tobom. Molim Te da mi pokažeš Svoju volju i da odagnaš od mene sve sumnje, sve brige, sve strahove. Želim spoznati Tvoju volju za moj život. Znam da je Tvoj plan savršen i želim činiti što Ti želiš. Isuse, oprosti što vjerujem dok ne navale oluje. Kada nije onako kako sam zamislila – tjeskobno se brinem i opterećujem. Tu dolaze moja ljubav i vjera pod upitnik. Tada shvatim koliko sam zapravo malovjerna. Kao da sve nije u Tvojim rukama. Kao da ja, čovjek, mogu sam bez Tebe i bolje od Tebe.
“Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat?” Gospodine, toliko puta mi ove riječi vrate svijest da se stvarno bespotrebno uznemirujem, podsjete me da sam samo čovjek. Uvijek mi iznova govoriš da se ne brinem, da tako čine neznabosci. Svjesna sam sa ne mogu sama prolaziti kroz ovaj svijet i da mi je potrebna samo Tvoja ruka koja će me voditi. Oprosti, Gospodine, što Te toliko često ranjavam čavlom svoje sumnje. Oprosti što često dopuštam zlu da prevlada u meni. Znam da me ne odbacuješ. Unatoč svim mojim nedostatcima – Ti me beskrajno ljubiš.
Razumiješ me i kada samu sebe ne razumijem. I večeras mi govoriš kroz šutnju, govoriš mi da sam Tvoje ljubljeno dijete; a nema većeg priznanja od tog. Sve časti i pohvale ovog svijeta ne mogu zamijeniti tu činjenicu. Činjenicu… da si Ti dao svoj život i da očinskom ljubavlju brineš za mene i zastupaš me.

-Gabrijela Kvesić

II.

Dijete moje ljubljeno, Ja sam tu i vidim te. Ti znaš da Ja premještam planine ali nekada planina ispred tebe nije namijenjena da bude pomjerena. Nekad se na tu planinu moraš popeti da bi vidio sve što sam za tebe spremio. Znam da često posustaješ u svojoj vjeri, da se ne mozeš popeti na te planine, ali pogledaj u Mene. Digni svoj pogled k Meni. Ja sam tu i uvijek ću biti tu. Kada nitko nije uza te, Ja ću biti tvoj oslonac. Kada te nitko ne razumije, Ja ću te razumjeti. Rekao sam ti bezbroj puta i reći ću ti još toliko: Ne boj se! Čega se bojiš? Bojiš li se smrti? Ne boj se, pobijedio sam je. Bojiš li se grijeha? Ne boj se, tu sam u sakramentu ispovijedi. Bojiš li se izgubiti bližnje? Ne boj se, Ja imam plan i za tebe i za njih. Dijete moje, uzdaj se u mene, dođi k Meni. Ja ću biti tvoje rame za plakanje, Ja ću ti obrisati svaku suzu. Sve svoje rane daj Meni, sve svoje padove daj Meni. Znam kako je nositi križ koji ti nosiš jer sam Ja nosio cijeli svijet na svojim leđima. Zato, daj Meni svoj križ, sve ću učiniti za tebe. Toliko te volim i toliko te ljubim. Samo mi se predaj. Ja vidim koliko ti je teško i vidim da me trebaš, zato dođi k meni. Sjeti se da sam uvijek tu i da, koliko god ti Mene trebaš, trebam i Ja tebe. Bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti. Ja imam plan za tebe, i zato ne boj se dijete. Ne traži ljubav na ovome svijetu, nećeš je naći. Traži ljubav u Meni i Mome križu, jer križ je ljubav.

-Antonela Karačić

III.

Tišina. Jaka tišina sada odjekuje. Odjekuje ona u mom, tvom, svačijem srcu. Naime, naizgled je tišina, no ona samo prekriva buku riječi koju srca šapuću Njemu. Zanimljivo i kranje nedokučivo kako Tebi, dragi Isuse, u ovome trenutku govori mnoštvo srca istovremeno. Možda ti govore kroz šapat, glas, zvuk instrumenta, suzu ili čistu tišinu. Govore ti istovremeno, a Ti čuješ svakog ponaosob. Čuješ svako srce i prije nego što ti ono išta prošapuće. Kao da si prignut pred svakim svinutim koljenom ovdje. Tu si i slušaš šapat svakog srca. Čuješ svaki otkucaj srca, raspoznaješ svaki uzdah. Od svakog ovdje Ti broj vlasi na glavi znaš.
Umiri me, odvuci me od silne buke i gužve u koju se sam zavlačim. U svoj toj buci Te ne čujem, daleko sam od Tebe. Otjeraj je od mene. Sada Ti predajem sve; moje brige, želje, patnje, molitve, suze.  Predajem Ti sve strahove. Oslobodi me od njih. Misli Ti, Isuse. Misli Ti. Sve što činim, daj da činim samo na Tvoju slavu. Svakome od nas, dao si poseban talent kojeg smo svjesni ili pak ne. Pomozi da on ispliva na površinu, da svatko od nas bude svjestan svog talenta. Da njime služi Tebi na slavu. Nikako sebi ili drugima. Predaj Mu i ti sada sve. Svoj glas, instrument, kist, olovku i papir, sve svoje. Neka se po tvojim talentima proslavi On, najveći umjetnik. Svaka krivo napisana riječ s Njim je ispravna, svaka pogrešno odsvirana melodija postaje savršena.
Hvala Ti dragi Isuse što si jedini uvijek tu. Ali baš uvijek. I kada te prestanem tražiti, i kada se udaljujem od Tebe, kada u mojoj pjesmi nema Tebe, kada se moje molitve pretvore u samo nabrajanje riječi. Uvijek si tu. Uvijek si bio tu. Jer, volio si me i onda kada se nisam osjećala voljenom.

-Lucija Barać