Hvaljen Isus i Marija dragi naši čitatelji!

Evo iza nas framaša još je jedan petak. Još je jedan petak upisan u knjigu našeg framaškog puta koja će, ako Bog da, jedan dan postati trećarska.
Cijeli tjedan bio je za sve pomalo napet, u školi nam gori u svakom pogledu, krizmanici su u nekom sedmom nebu, a proljeće je napokon došlo k nama.
Ovoga petka imali smo grupni sastnak, ali nešto drugačiji. Imali smo grupni po formacijama, dakle bili smo podjeljeni u tri grupe – primljenici, prvoobećanici, obnova obećanja i naravno grupa studenata i maturanata koje najčešće ravna naša bratska animatorica – Božica.

Kroz sve tri grupe pokušali smo obraditi, odnosno provući temu obreda primanja i obećanja, koje upriličimo prvu nedjelju nakon blagdana svetog Franje. Velika je važnost, ali i odgovornost to naše obećanje. Jer mi svjesno stajemo pred našeg Boga i dajemo mu obećanje. Tu nas je pred njim sto, ali to što obećajemo je između Njega i mene samog.

Stavili smo jedni drugima na srce veličinu ljubavi i milosrđa koje svaki framaš osjeti tog dana. Posebnost je upravo u osjećaju poleta i nedodirljivosti (ako je On za nas, nije bitno tko je protiv nas). Iako su naša PiO tek za 5 mjeseci važno je razmišljati jesam li ja zaista spreman dati obećanje Bogu i nije problem, ako to ne možemo.
Stvarni je problem ako ga dadnemo i svakim danom sve više i više padamo u tom obećanju. Svjesni smo da smo grešni, ali je upravo problem, ako smo nesvjesni svog mlakog framaštva.

Pokušajmo što više biti dio tog bratstva te zajednice koja mnogo više prima nego li daje.

Mir vam i dobro!