Hvaljen Isus i Marija dragi čitatelji!
Napokon smo dočekali i taj dan. Najveći dan za bratstvo, za svakog pojedinog člana. Dan u kojem čvrsto pred cijelom Crkvom obećajemo da ostavljamo starog sebe i uranjamo u novi život kličući zajedno: ,,Evo činim sve novo!”
Nedjelja je, 10. listopada. Mladi ljudi se okupljaju na našem Brigu već oko 16:00h, unatoč obilnoj kiši. Reklo bi se da nam je pomrsila planove i umanjila svečanost ulaska. Ja pak mislim da je naš brat Franjo preko nje zaplakao od radosti zbog 158 mladih duša koje su se spremno odazvale na Božji poziv – posvetiti mladost Kristu. 73 primljena člana, 46 obnovljenih obećanja te 39 prvoobećanika. Crkva je bila prepuna, a framaši su zauzeli skoro sve klupe tako da su se roditelji, prijatelji i članovi drugih Frama morali natiskivati sa strana. Zasigurno najuočljivija stvar bio je natpis na oltaru, geslo ovogodišnjih PiO. Jedna naizgled obična rečenica izgovorena od strane jedne poganke u Isusovo doba. Naime, Židovi i Samarijanci nisu bili u prijateljskim odnosima pa ni komunikacija između njih nije bila slučaj. Isus prilazi prvi i započinje razgovor. On, koji je od Oca sišao za spas svakog čovjeka, ruši sve zidove koji priječe ostvarenju tog cilja, čak iako to znači ulazak u odnos sa poganima. Taj dan mi framaši, kao grešni i slabi ljudi, dobili smo ulogu Samarijanke, a On svoju stalnu i nepromijenjivu ulogu Jaganjca bez mane. Došao je i nama i ponudio nam piti sa izvora žive vode. Fra Marin je kazao: ,,Ako nam je srce stisnuto, onda ne može ništa dati, a niti primiti.” Nas 158 tu večer je zajedno odlučilo otvoriti srce i skupa Ga zamoliti poput Samarijanke: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam!” I onda kada Ga iskreno zamolimo, On daje, bez mjere, bez suzdržavanja. Cijelu misu, kao i obred prvih obećanja pratio je zbor starih framaša i pjesmom dodatno uzveličao cijelo slavlje. Nakon obreda uslijedilo je čestitanje i fotografiranje. Uspomene ostaju duboko urezane u našem srcu, ali valja ih potkrijepiti i fotografijom. Pomažu nam da se vratimo u taj dan, u crkvu i proživimo ponovno cijeli obred.
Nakon mise uputili smo se u školsku dvoranu na zakusku i pjesmom i plesom upotpunili cijeli dan. Uistinu s pravom su Primanja i obećanja dobila titulu najvećeg događaja za cijelu framu i cijelu Crkvu jer dobija nove glasnike Božje ljubavi i Kraljevstva Nebeskog.
,,Bit ćete mi glasnici do nakraj zemlje”, kaže Isus. Neka nas na našem putu prati zagovor svetog oca Franje i naše majke Djevice Marije.
Božji blagoslov nek je sa svima vama!
Mir i dobro.