Hvaljen Isus i Marija dragi framaši i neframaši, ne znam jeste li znali, bili ili prisustovali, ali u nedjelju 4. listopada baš na blagdan našeg serafskog oca svetog Franje održali su se obredi Primanja i Obećanja u našoj frami.
Za svakog framaša najposebniji je to dan u framaškoj godini. Samim riječima ne može se opisati taj osjećaj. Osjećaj zajedništva, posebnosti i sreće.

Milosrđe. Ljubav. Bog.

Kolona framaša i njihovih anđela – neopisiva radost i milost. U Crkvu smo ušli pjevajući jednostavno volim te, koju je izvodio zbor starih framaša naše frame. U samoj pjesmi Hanna pjeva o našem geslu: Više ne živim ja, nego Krist u meni,  odnosno dvadesetom retku, drugog poglavlja poslanice Galaćanima.

Misno slavlje započelo je u 18:00h na večernjoj svetoj misi. Slavlje je predvodio duhovni asistent frame Hercegovina; fra Marin Karačić u koncelebraciji s fra Augustinom, našim mjesnim asistentom, te fra Mariom Knezovićem, duhovnim asistentom frame Kočerin.

Nakon misnog slavlja, održano je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu kao zahvala za sve ono što je prošlo. Zahvalili smo Bogu na svemu, na ovoj framaškoj godini, na svim dobročinstvima njegovim. Klanjanje su predvodile tri framašice, dnosno tri formacije. I evo jednog ulomka:
„Ne daj mi, Gospodine, da me umori služenje mojoj braći. Dopusti mi da budem tvoja produžena ruka i da u tome na posustanem. Daj mi hrabrosti i mudrosti da svakog brata ili sestru koje mi pošalješ na put, usmjerim tebi jer želim kao brat franjo klicati: Braćo moja sve vas želim poslati u raj.“

Kratko smo se družili u našoj Franjevačkoj galeriji, te na posljetku otišli kući, bogati za jedno novo obećanje. Molimo samo Gospodina da nam da snage i ustrajnosti za sve ono što dolazi.

Mir vam i dobro.