Svijet danas nudi potpuno nove okvire u koje se, kako neki kažu, jednostavno moraš uklapati. Kozmetička industrija, estetska kirurgija i moda su postavljene na visoku ljestvicu životnih vrijednosti i iz dana u dan promiču nove ideje. Mediji i društvene mreže velikom brzinom šire takve ideale u sve krajeve svijeta.

Kada izađemo na ulicu možemo vidjeti mnoštvo ukalupljenih ljudi, posebice djevojaka od kojih svaka kao da teži sličiti onoj drugoj.

Iza urednih tijela i „savršenih“ lica često se nalazi nešto posve drugo; nezadovoljstvo svojim licem, kosom, tijelom – od najmanjih sitnica do puno većih stvari. To nezadovoljstvo se nakuplja negdje u dubinu, sam sa sobom sam jedno, a kada izađem pred ljude nešto sam potpuno drugo. Ili možda netko potpuno drugi?

No, zaboravljamo nešto vrlo važno. Kažu da ljudske oči otkrivaju najviše o čovjeku. Majke najčešće kada žele provjeriti svoje dijete zagledaju se upravo u njegove oči i kao da od tu sve otkrivaju. Ako sam bolesna, iscrpljena, nesretna, mama jednim pogledom zna da nešto nije u redu. One vode u dubine ljudskog bića, otkrivaju nove sfere. U pogledu se sve zaustavlja i vanjština postaje manje važna. Što je razlog tomu?

„I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

Na sliku Božju on ga stvori,

Muško i žensko stvori ih.“ Post 1, 26 – 27

On, Gospodar i Stvoritelj svega, na koncu svojega stvaranja načini čovjeka. Na sliku Božju On ga stvori. Ni manje ni više nego kao samog sebe, jedino Savršenstvo. I bi Mu drago. usp. Post 1, 31

Vraćam se na ljudske oči. Zašto su one značajne, kako to da puno otkrivaju? Stvoren si, stvorena sam, na sliku i priliku Boga i sve što sam na svome licu mogla uraditi, sve čime sam mogla nezadovoljna biti, nalazi se van očiju. One ostaju iste, njih nitko ne mijenja. U mom pogledu nalazi se pogled Stvoritelja, On vodi u dubine moga bića, otkriva nove dimenzije. Ondje gdje se sam Bog utkao i gdje se uvijek nalazi. Na meni je samo hoću Ga otkriti i hoću li Mu dopustiti da u meni raste.

„lli zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.“ 1Kor 6, 19

I ne zaboravi! Pokušaj si češće to osvijestiti, Njegov(a) si slika i prilika, jedinstveno, a ujedno savršeno stvorena. Pogledaj danas odraz u ogledalu i pazi što ćeš reći, što ćeš pomisliti. Zavoli se takvog kakav jesi i otvori ona nutarnja vrata kako bi dao Bogu prostora da raste.

“Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela Tvoja predivna.” Ps 139, 14