Bez obzira kojoj religiji ili nacionalnosti pripadali složit ćemo se da se nalazimo u jednom od najljepših doba godine. Advent (lat. Advenire – dolazak) čini početak cijele priče koja se svijetu priča kroz vjeru i nadu, mir, ljubav i radost. To je vrijeme iščekivanja i pripreme za Božić, a svaka upaljena svijeća nam pokazuje da smo bliže cilju. Često dok odbrojavamo, umjesto Radosti koja nam dolazi, zapadamo u frustracije oko poklona, ukrasa, hrane i organizacije događaja. Zaboravljamo glavne aktere i Onoga bez koga nema Božića jer često što nam je daleko od očiju, daleko nam je od srca. Upravo sv. Franjo, tri godine prije svoga preminuća, na vidljiv način uprizoruje Isusovo rođenje kako bi rasplamsao vatru u ljudskim srcima prema Djetetu Isusu. S posebnom svečanošću je slavio Božić smatrajući kako nas je Isus spasio kad nam bijaše rođen. Stoga sam kaže:
„Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledat. …a neki kreposni čovjek imao je viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje.“
(Franjevački izvori, FONTES FRANCISCAN, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH, Sarajevo – Zagreb 2012., str. 292.-293.)
Sv. Franjo je oduševljen poniznošću gdje Bog u obličju malog djeteta dolazi na zemlju i postaje čovjekom. Njegov dolazak u tišini hladne noći ispunjen je ljubavlju i radošću koja nadilazi svaku bijedu. Svojom svjetlošću rasvjetljava tmine zemlje. Rođenje svakog dijete donosi korijenite promijene, kristalizira bitno od nebitnog u ljudskim životima i budi ono najbolje u čovjeku. Daje novi smisao i vrijednost životu. Odnosno, donosi novi početak. Marija i Josip su gledali Dijete koje ne donosi novi početak samo njihovim životima već i životima cijelog čovječanstva. U rukama su držali Svjetlo svijeta koje donosi putokaz i spasenje mnogima. Svjetlo istodobno blago i intenzivno, tiho i bučno, bilo je otkriveno onima čistog srca. Međutim, danas dok ukrašavamo naše domove najljepšim lampicama i dekoracijama dočaravajući toplinu doma za dolazak Božića upadamo u zamku da nutrinu ostavimo praznom. A On dolazi svake godine, mjeseca, dana,… iznova i iznova kuca na naša srca ne bojeći se hladnoće i neimaštine. Ne strahuje od naše praznine i tame. Traži samo jedno. Da Ga prihvatimo kako bi nas ispunio svojim bogatstvom i svjetlom koje ćemo potom donositi drugima. Bitno je donijeti odluku za promjenom, odlučiti se za dobro. Nije bitno ako nam početak nije lagan i lijep niti je li ide sve po našim planovima. Za novi početak nikad nije ni rano ni kasno. Pravo vrijeme je sada i sadašnjost je jednino što imamo. Potrebno je tako malo, samo jedna lampica ljubavi je potrebna da bi zagrijala cijelo naše biće. Stoga je potrebno dopustiti da Advent prođe kroz nas, a ne samo proći kroz Advent. Da nas zagrije i učini spremnima za dolazak Kralja. Spremnima za novi početak, za rođenje Malenog Djeteta koje nećemo ograničiti samo na jedan dio godine već brižno njegovati tu Ljubav tokom cijele godine i cijelog života.