Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji!

Došlo je vrijeme i za posljednji službeni susret ove framaške godine. Kao i svake godine, kraj smo obilježili oproštajem maturanata i studenata te podjelom pohvalnica onima koji nisu propustili nijedan sastanak ove godine. Bio je to sastanak kojem se nekolicina njih nije radovala. Sastanak na kojem je u par rečenica i jedno “zbogom” trebalo smjestiti sve što se dogodilo između – svaku godinu, svaki petak, svako prijateljstvo i svaku uspomenu. Nije bilo lako, ali svatko od nas potrudio se podijeliti nešto što smo naučili kroz svoj franjevački put. Svi smo se na kraju složili s onom našom poznatom rečenicom: “Daj se Frami i ona će ti stostruko vratiti!”

Ne postoji dovoljno riječi kojima se može zahvaliti svim tim ljudima koji su toliko godina neprestano izgarali za Framu, a sada svoje franjevaštvo moraju nastaviti izvan nje.

Ali, dragi naši maturanti i studenti… ne bojte se! Ne bojte se, jer ono što ste ovdje primili – prijateljstva, vjeru, iskustvo zajedništva i služenja – nikada neće biti izgubljeno. Vi ste Framu živjeli, a Frama je oblikovala vas. Ne napuštate vi Framu, nego ona sada nastavlja živjeti kroz vas – u fakultetskim hodnicima, na radnim mjestima, u obiteljima koje ćete jednom graditi.

I zato, umjesto “zbogom”, kažemo:

Hvala vam. Volimo vas. Molimo za vas. I čekamo vas – kad god poželite ponovno sjesti među svoju braću i sestre.

Jer jednom framaš – zauvijek framaš. Jednom brat – zauvijek brat.

Mir i dobro!