Često puta u životu nakon neke uslišane molitve, nakon konačnog mira i „blagostanja“ čujemo rečenicu: „Ti si to i zaslužio.“ Zbilja, kada toliko dugo nešto od Boga tražimo, činimo djela ljubavi, žrtve, ispunjamo zavjete i spremni smo sve učiniti zbog nečega do čega nam je stalo i Bog nas pogleda, u mješavini sreće i zahvalnosti pojavi se jedan „ja“. Nije toliko glasan i napadan, koliko mu tu nije mjesto. Svjesni smo da je sve naše plod Božjeg milosrđa i ljubavi, ali se osjećamo baš posebni kada znamo da nas je Bog čuo. Ipak smo se puno žrtvovali, molili i što već radili… Pa, tamo negdje odzvoni: „Ja sam to i zaslužio.“, a ne bi trebalo.
Na prvi pogled prema ovim likovima iz naslova, oni nemaju nešto zajedničko osim svojih bliskih i zanimljivih susreta s Isusom. Kod nas se javlja neka doza divljenja kada promatramo te Isusove učenike koji su se odazvali na Njegov poziv. Iako dva kratka biblijska teksta, puno toga nam mogu približiti. U Bibliju ne može stati sve ono što su ljudi u Isusovo ime doživljavali kada bi ga sreli. On kao da dođe, baci sjeme u nečiji život i ponekad dalje ni ne spominje te osobe. No, mi možemo razmatrati. Što se njima kasnije javljalo u srcu, kako sebe možemo pronaći u Isusovim učenicima, što bi mi radili…
Šimun Petar
Poznajemo trenutak kad je Petar učinio čudesan ribolov. Pao je do Isusovih nogu i rekao „Idi od mene. Grešan sam čovjek, Gospodine.“ Možemo zamisliti kolika je bila njegova zahvalnost i divljenje. Ovaj će trenutak zauvijek ostati pečat Isusove blizine ljudima u svakodnevnim poslovima i njegove ljubavi u nemogućim situacijama. No, Petra često povezujemo s onim tipičnim ljudskim slabostima, obzirima jer ga je zatajio, malovjernosti, neprihvaćanju Isusovog kraja na križu… Bio je po naravi slab i lako nam se poistovjetiti s njegovim likom. Što je Petar kasnije razmišljao o susretu s Isusom? Kada su ostali mještani čuli o tom događaju, jednom od prvih čuda, što su ga pitali? Jesu li mu se divili? Trebalo je ipak izvući te mreže, gotovo su se razdirale. Svi su bili gladni, kući su ih čekali da dođu s večerom, trebalo je dovući barke… Eto kako se lako uvuče naš ego u Božje djelo. Slabi smo ljudi.
Možda Petar i nije baš ovako razmišljao, no kako bih ja na njegovom mjestu?
Zakej carinik
Zakej je želio vidjeti tko je to Isus. Pošto je bio niska stasa, nije uspijevao od mnoštva i popeo se na smokvu gdje ga je Isus ugledao. Naravno da susret s Isusom mijenja sve. Od sada želi dati pola svog imanja siromašnima i vratiti svima koje je prevario. No, na zanimljiv je način došao do Isusa. Zakej je očito imao plan kako ostvariti svoje želje i to se očituje i na njegovom upoznavanju Krista. Je li mu kasnije prošlo kroz misli kako je dobro što se toga dosjetio, kako je dobio što je htio prije ostalih? Je li kasnije bio ponosan što je baš on od Boga bio prepoznat u masi?
Možda Zakej i nije baš ovako razmišljao, no kako bih ja na njegovom mjestu?
Isus kaže da je sve to super, odlučio je da će ga Zakej susresti i da će bit odabran među svjetinom, ali ne zato jer se on jedini dosjetio smokve i jer je do njega došao svojim planom, nego jer je On odlučio. A Zakej je samo povjerovao. Isus kaže da je Petar uvijek bio prvi do njegovih nogu, ali ne zato što je zaslužio i jer je bio vrijedan, pa je njemu učinio čudo. Čuda se događaju na Isusovu riječ. A Petar je samo povjerovao. Kako je dobro shvatiti što znači da je kršćanin – svjedok. Mi smo samo SVJEDOCI Božjeg djelovanja u nama. Onaj koji se preobražava je Krist u meni, a ne preobražavam se ja svojom molitvom. Sve drugo je zabluda, iluzija. Nismo mi zaslužili, nego je on milosrdan. Mi samo trebamo povjerovati i događati će se čudesa. Tada će se u nama i preobražavati, zvati nas da siđemo sa smokve njemu u zagrljaj, puniti naše mreže kad su potpuno prazne, slati nas da lovimo srca. Ne po našoj molitvi, nego zbog svoje ljubavi. Još je puno biblijskih likova koji se mogu ovako razmatrati, samo su se ova dva činila nama najbliža.