Misliš li za sebe da si optimist? Danas se poprilično olako barata tim pojmom. Ali znaš li što zapravo znači biti optimist? Optimizam se definira kao: ispunjenost nadom i uzdanje u budućnost. Ako doista sebe držiš optimistom, zaustavi se nakratko i razmisli o ovoj definiciji. Promotri najprije ispunjenost nadom. Nada u što konkretno? Nadaš li se možda da ćeš dobiti dobru ocjenu, položiti kakav ispit, dobiti posao koji tako žarko želiš. Ili si ‘pak ljubitelj onih svakodnevnih, nevinijih nada pa se uzdaš da sutra neće padati kiša jer planiraš susret s prijateljima. Možda te čak i ne zaokupljuju ove zemaljske nade, već radije gledaš prema vječnosti i nadaš se da ćeš jednog dana čuti onu biblijsku: „Uđi u radost Gospodara svoga!“ Ako za sebe možeš reći da si čovjek koji ima nadu, onda budi spreman radosno primiti neizmjernu radost i zadovoljstvo koje dolazi po ostvarenju onoga čemu se nadaš. Kako samo lijepo bude kada se čvrsto nadaš da će za Božić pasti snijeg, pa čekaš, i čekaš…i probudiš se, a kad tamo; sve pokriveno bjelinom!  Naravno, moraš znati i to da će te katkada tvoja nada iznevjeriti i ostaviti duboko razočarana, pa često i povrijeđena. Bez obzira što znaš da je možda moguća, neće ti se svaka želja uvijek ostvariti. Možda misliš da je dobra za tebe, ili ‘pak da si je čime zaslužio, ali ona se svejedno ne ostvari. Ako imaš velika očekivanja, velike nade, moraš također biti spreman i na veliko razočarenje. Možda te ipak mjesto bijelog, dočeka mokar Božić. Ako i unatoč tome zadržiš smiraj duše i spremnost poniznog prihvaćanja i takvih ishoda, onda znaj; ti si čovjek nade! Baci oko i na vijesti: poplave, požari, tsunami, uragani, ratovi, ubojstva, prijevare, laži, svetogrđa… Čini se kako svijet polako, ali sigurno ide ka potpunoj kataklizmi. Nema što danas nije na udaru: mlado, staro, obitelj, spolnost, religija, zdrav razum, inteligencija, život… Što dakle reći; Ima li nade za obnovu?  Ne čini li ti se ponekad kako je prije sve bilo drugačije, bolje drugačije? Imamo li pravo, pomalo zavidno, slušati priče djedova i baka i govoriti: „Blago vama! Vi ne vidjeste tolika jada ovoga svijeta kao mi danas. Vaše vrijeme bilo je, nedvojbeno, bolje vrijeme.“ A oni bi na to svejednako odmahivali rukom – Ne ponovilo se! Doista možemo, katkad i s pravom, i mi nad ovim svijetom beznadno mahati glavom i poželjeti da što prije dođe dan kada će se razdijeliti dobro od zla, korov počupati i spaliti, a nevaljale sluge izbaciti van. Svjedoci smo da je danas, više nego ikad, teško ostati normalan, ostati na pravom putu, razlučivati i birati dobro. Ako je nama teško, kako li će tek biti onima koje ostavljamo iza sebe. Misliš li da dolaze bolja vremena? Ako jesi, i ako i dalje unatoč svemu navedenom i u ovom kratkom razmišljanju napisanom i dalje vjeruješ u bolje sutra, onda znaj; ti si doista optimist! Daj, pomozi nam. Reci i nama kako to činiš. Kaži što trebamo raditi i što željeti pa da i mi postanemo optimisti? Ne zadržavaj taj dar za sebe nego pouči i druge. Ti koji si ispunjen nadom i uzdanjem u bolju budućnost, budi nositelj one prave nade, nade koja ne postiđuje i učini ovaj, odveć izgubljen svijet, malo boljim mjestom za sve nas!