Svatko u životu ima svoj poziv, svoje poslanje. Taj poziv nije isti kod svih ljudi. Nikako ne bi bilo dobro da su svi ljudi pozvani na isto. Tada bismo svi bili jednaki i ne bismo ovisili ni o kome. Bili bismo dovoljni sami sebi. Međutim, to nije tako. Znamo i sami da nam ne ide sve od ruke, ali upravo je u tome ljepota – dio svog talenta dati za dobro drugoga. Kroz život otkrivamo svoj poziv. Nekome je dano više, a nekome manje. Čak ni to nije bitno, već je važno kako ćemo to prihvatiti i raditi na tome. Na kraju ovog našeg života bit ćemo pitani kako smo iskoristili darove koje smo primili ili smo ih pak zakopali. Često nam se dogodi da na jedan poziv zaboravimo, a to je poziv svetosti. Poziv koji je upućen svakom čovjeku. Sad ipak izgleda da smo svi pozvani na isto, ali ne na isti način. Pitamo se kako odgovoriti na taj poziv i to postane pitanje na koje ne pronalazimo odgovor. Svatko ima svoj put i na tom putu vlastite prepreke. Ne postoji neki univerzalni plan, ali zato postoje primjeri mnogih ljudi koji su na svoj način uspjeli ostvariti taj poziv. Ne, oni nisu pali s neba i nisu rođeni kao sveci. Takvi se ne rađaju, takvima se samo postaje. To je proces koji traje cijeli život. Svaki svetac je jedinstven i iskoristio je svoje talente, ali i mane, na Božju slavu. Prva stvar koju trebamo napraviti je dopustiti da Bog djeluje jer samo našim naporima i vjerom u sebe nećemo uspjeti. Moramo naučiti Boga staviti na prvo mjesto. On je samo Dobro, a ako je dobro na vrhu, sve ostalo će isto biti dobro i na svome mjestu. Upravo to su radili sveci, stavili su Njega ispred svega. Prihvatili su poziv koji im je dan. U svom životu ostvarili su Evanđelje. Jesmo li mi spremni odazvati se? Jesmo li svjesni svoje pozvanosti od Gospodina? Ne očekuje se od nas da budemo drugi sv. Franjo, papa Ivan Pavao II. ili netko tko zapravo nismo. Svijetu trebam ja baš ovakav kakav jesam, ali sa željom za napretkom u dobru, miru i poniznosti i sve to na slavu Onoga koji nam je dao ovaj život. Ništa s ovoga svijeta nećemo ponijeti, a ako budemo težili svetosti shvatit ćemo da nam ništa ovozemaljsko nije niti potrebno. Ono nam je samo pomoć ili prepreka, ovisi kako gledamo na to, na našem putu k svetosti. Zbog nekih stvari padamo, ali kad ustanemo upravo nas one jačaju i daju snagu za dalje. Zato pogledajmo svoje mogućnosti i pouzdajmo se u Njega pa će nam sve biti moguće jer “sve mogu u Onome koji me jača” (Fil 4, 13). Odazovimo se na poziv svetosti jer smo na to pozvani!