Vi lijevo, a vi desno
Kod karakteriziranja ljudi ili komentiranja nekih stvari i događaja mi (ljudi) često volimo napraviti nekakve podjele, volimo sve strpati u neke kutije. Pa tako dijelimo ljude na one koji po redu istiskuju pastu za zube prilikom korištenja te one koji istiksuju nasumično. U dvije skupine smo podijelili i one koji ostavljaju svijetlo u kupaonici i one koji ga redovito gase. Obveze smo svrstali u one koje volimo i one koje ne volimo činiti. O sportu da i ne govorim. Postoje samo dvije mogućnosti jesi li za Dinamo ili Hajduk ili ako hoćeš Real ili Barcelonu. Kao da svi pod ovim nebom moraju pripadati baš jednoj od tih skupina. Tko će isana ograničit? Naravno da je nepošteno dijeliti ljude u svega par kategorija, ali dopustite mi da i ja sada napravim jednu okvirnu podjelu.
Dvije skupine
Ja bih sada podijelio sve ljude na one koji više vole slušati i one koji više vole pričati. Između ovih dviju skupina uvijek ima onih koji vrludaju malo tamo, malo vamo. Možda je čak i dobro, što se ovoga tiče, biti u sredini. Kako?
Pronađi sebe
Većina nas više voli da smo u centru pažnje i da se nas ispituje, da se netko o nama zanima, a rijetko tko voli i zna slušati druge. Možda zato što slušanje izgleda poniznije, dosadnije i napornije. Jer trebamo uložiti trud i dosta koncentracije da bi nekoga lijepo saslušali i istinski se zanimali za osobu nasuprot nas. Ako netko smatra da je to bespotrebno ili ´žali Bože vremena´, onda taj netko zasigurno nikada nije primjetio kako je lijepo kada zasine oko upravo toj osobi koju pažljivo slušamo i dajemo prostora da iznese svu svoju radost ili pak tugu. Onda taj netko zasigurno nije nikada osjetio olakšanje koje nastupi kada nam netko istrese svoju dušu. To su vrijedne stvari. Mnogi danas žeđaju za tim da se nekome mogu povjeriti, da se mogu olakšati u povjerenju i nadi da će se osjećati bolje. Samo je čovjek kadar to učiniti čovjeku. Niti jedan drugi stvor nema tu moć da sasluša i ako može pomogne svojim savjetom. Kako je to lijepo! Kako je lijepo slušati!
Zaključak
Vrijeme je da sebi podsvijestimo da trebamo manje pričati, a više slušati. To jest vrijeme je da naučimo kada trebamo progovoriti, a kada samo saslušati, osmijehnuti se, zagrliti ili reći da će sve biti u redu. Drugi put kada budeš u prilici da ti netko govori dragi prijatelju, obrati pažnju na oči, na crte lica, na pokrete osobe koja ti se obraća. I zavoli je! To je put ljepšeg življenja. Možda u tom i pronađeš svoga Stvoritelja. Brat budi svakom čovjeku!
Mir i dobro!