Često puta nam se čini da je tama puno jača od svjetla, da svjetiljka koja gori u nama bude prebrzo ugašena zbog nekoga tko nije ljubav, zbog nekoga tko za tu riječ nije čuo. Čini nam se da je nemoguće održati sjaj na mjestu koje je puno dima, na mjestu gdje gomila glasnih prevladava i neumorno guši moj glas da neću biti kao oni. Neću pasti na varku lijepih maska koje obećavaju puno, a zapravo iznutra odišu nesigurnošću i prazninom. Ne zanima me prolazna ljepota kada mi plavetnilo neba nudi snažno obećanje i riječ zauvijek.
Ali teško je zadržati svoje ja kada je puno lakše kročiti po putu kojim je već netko prošao i ostavio svoj otisak jednom zauvijek. To je ono što većina nas radi, uzimamo lakšu opciju ni ne shvaćajući kako se pretvaramo u kopije. Kopije onih koji su tim putem već prošli. I od tog trenutka slijedimo lažne ideale i lažnu moć misleći da smo „in“ jer pratimo napredak svijeta. Misleći da smo dosegli vrhunac jer smo prihvaćeni, naizgled voljeni i moderni. Svijet nas je prihvatio jer smo se stopili s njim, sjedinili sa grijehom i svjetiljkom koja traje samo kratko, a ostavlja duboke i trajne opekotine.
Tada tražimo smisao u silnom besmislu. Glasni su prevladali, a dim je postao pregust. Tako malo pomalo gubimo u sebi ljubav, gubimo glas koji je govorio neću biti kao ostali. Maske su pale, ostao je samo mrak i gomila lica, svi nalik jedan drugom.
No Bog nas ne ostavlja same. Podsjeća nas na riječ zauvijek. Pogledom prema gore vidimo isto ono nebo, onako sjajno i savršeno kao što je bilo i prije naše unutarnje borbe. I da u njemu se krije spas, istina i neizmjerna ljubav. Podsjeća nas kako bez te ljubavi ne možemo živjeti i kako svaku svoju sekundu trebamo posvetiti Njemu kako bi otkrili svjetlo koje liječi sve rane i svijetlo koje nikada ne prestaje.
Moramo se odreći zemaljske slave kako bi jednog dana uživali vječnost. Moć prezreti a zagrliti poniznost i dobrotu. Molitvu i krunicu prihvatiti kao najboljeg prijatelja i u svemu oko sebe vidjeti Krista. Jer s Njim je sve lakše. Imati čvrstu vjeru da nakon kiše dolazi sunce.
I da, moje srce će sijati posebnim svjetlom koje svijet ne može objasniti, i neću dopustiti prilazak bilo čemu što nije ljubav.
I kada mislite da ljubavi manjka podignite svoj pogled prema nebu i uživajte beskrajnu i vječnu ljepotu. Ljepotu koju samo On može dati.