Jeste li ikada razmišljali o prolaznosti kao definiciji našeg života?

Ako se na trenutak zaustavimo i razmislimo, shvatit ćemo da smo i mi samo prolaznici ovoga svijeta. Zašto prolaznici? Jer znamo da imamo svoj početak i kraj, a u konačnici nismo stvoreni za ovaj svijet, već za nešto veće, nešto vječno.

No, iako smo ovdje samo u prolazu, koliko se trudimo ostaviti dobar trag? Koliko često zanemarujemo osjećaje onih koji su nam važni, misleći da će oni zauvijek biti tu? Možda upravo zbog toga i oni sami mogu postati slučajni prolaznici u našem životu.

Ponekad nam nepoznata osoba može uljepšati dan jednostavnim osmijehom ili lijepom gestom. Poput djece koja, sjedeći s roditeljima, traže poglede drugih ljudi i u njima nastoje pronaći sreću- sreću koju i sami nesebično daruju svojim osmijehom.

Razmisli o osobama koje svakodnevno srećeš i o izrazima njihovih lica. Postoje dva različita izraza- onaj zahvalan i ispunjen ili onaj osuđujući i ogorčen. Koji izraz više voliš sresti? Vjerujem ovaj prvi, jer i u tebi i u meni budi poseban mir i nadu u ovaj svijet.

Zašto i ti ne bi bio takav prolaznik? Onaj koji usrećuje, koji ostavlja trag, koji dokazuje da dobrota još uvijek postoji u ovom, često surovom svijetu.

Pokušaj vratiti ljubav. Ljubav koju si primio od Njega- Najveće Ljubavi. Šireći Njegovu riječ, postat ćeš upravo onaj prolaznik koji je potreban ovome svijetu.

Prolaznik sreće.