Puno se toga u našem životu i životima drugih podrazumijeva. Jednostavno je tako i to se očekuje. Ljepota se krije u jednostavnosti, ali i bogatstvo koje se otkriva kada uronimo dublje u istu. Za početak promišljanja uzet ćemo sljedeći citat:

„Dala si mi tako mnogo – no ono što je obogatilo moj život, učinilo ga dobrim i vrijednim življenja ja sam uzimala kao nešto što se podrazumijeva, misleći da je to nešto odviše obično da bih tome posvećivala pozornost. Tvoju ljubav. Stalnu i vječnu.“ Charlotte Gray  (Dragoj majci, Helen Exley, Veble – commerce, Zagreb 2005.)

Upravo su majke one za koje je pojam „podrazumijeva“ usko vezan. One rade poslove koji se primjete tek kada se ne obave. Ako uzmemo neke od tih jednostavnih stvari vidjet ćemo koliko su vrijedne i koliko traže truda. Tek kad dobijemo drugačiji scenarij uviđamo da se ništa ne mora već da sve prethodi svakodnevnim odlukama.

„Majka je žena koja se odlučila za još jedan život… do kraja života bit će dvije osobe u jednoj.“ Pam Brown (Dragoj majci, Helen Exley, Veble – commerce, Zagreb 2005.)

Činjenica je da svi imamo majku. Svi smo rođeni. Na svijet smo došli preko jedne majke. Naravno, uloga oca je jednako važna i bez njega nema ni majki, ni rođenja, ni dolaska. Zastanimo na našem prvom susretu, prvom dodiru sa ovim svijetom koji se događa upravo preko nje. Prilikom začeća majčino tijelo nam postaje domom. Nekome dati svoje tijelo za dom je prva nesebična, bezgranična i požrtvovna ljubav s kojom se susrećemo. Uistinu „nekome“ jer o svom novom stanaru kao i zajedničkom životu s njim ne znaju ništa. Ona je sinonim nade, obećanja, ali i bezgraničnog milosrđa. Njezina ljubav nadilazi i pobjeđuje sve, a za svoju djecu je sprema na nemoguće. U knjizi „The Friendship Book“ od Francis-a Gay-a donose sljedeće:

„To je netko tko se za tebe nada.“

To je netko tko se za tebe bori. Ide protiv vjetrenjača i oluja ovog svijeta, protiv svih nelogičnosti i loših uvjerenja samo s nakanom da budemo dobro. Na primjeru sv. Monike vidimo kolika je majčina nada i ljubav prema svojoj djeci. Ona je godinama molila za svog raskalašenog sina kojeg danas znamo kao velikog sv. Augustina. Također, u životu sv. Franje pronalazimo sliku milosrdne majke koja iz ljubavi prema sinu razbija okove kojima ga otac silom želi odvratiti od nasljedovanja Gospodina, u siromaštvu i poniznosti.

„Kad je njegov otac zbog žurnih obiteljskih stvari neko vrijeme izbivao, čovjek je Božji ostao svezan u kućnom zatvoru, a njegova je majka bila s njim sama kod kuće. Ne odobravajući djelo svoga muža, došla je k sinu i umilnim ga riječima oslovila. Kad je vidjela da ga ne može odvratiti od njegove odluke, njezino se majčinsko srce nad njim ganulo. Raskinula je okove, pustila ga da slobodno ode.“

(Franjevački izvori, FONTES FRANCISCAN, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH, Sarajevo – Zagreb 2012., str. 254.)

Majka je kao domovina kojoj se uvijek čeznemo vratiti. Naše tijelo je ostvarilo prvi dodir s majčinim i njoj se uvijek želi vraćati. Stoga i duša čezne vraćanju k prvom dodiru, svom bitku i početku. Naš početak je u Stvoritelju, a domovina u Njegovom prebivalištu. Prvi tjelesni dodir čovječanstva s Bogom je ostvaren preko Majke, Bogorodice, i Ona je naš most do Oca. Stoga koliko god život bio težak, kada ništa ne razumijemo i ne znamo put do doma, povjerimo se Majci i stavimo u Njezin zagrljaj. Ona će nas voditi, čuvati, braniti i tješiti. I možemo biti sigurni da će sve učiniti za nas, svoju djecu, jer se već nalazimo u Njezinom srcu.