U posljednje vrijeme jedna se opasna i pomalo teška misao uvukla među one ostale, lijepe misli o Bogu i životu. Ne dolazi iz privremenog stanja, razmišljanja koje bi se moglo isti čas zaustaviti kao i ostale misli koje ne želimo, nego iz nekog dubokog nepovjerenja i nevjere, iz one jedne brazde koja je još uvijek pusta, žedna, bezvodna, jer se boji predati Bogu da je u potpunosti ispuni.
Ona kaže – ne isplati se živjeti s Bogom. Koliko bi sve bilo lakše da te ne umara dužnost da činiš dobro, postiš, čuvaš se od takozvanih zaraza svijeta, svakako ne dobivaš ništa posebno. Moliš ga za nešto, a On šuti. Čekaš, a nema smisla čekati jer postoji mogućnost razočaranja, a ne treba ti dodatno razočaranje.
Možda ovo zvuči kao običan nalet sumnje i nešto što se svima ponekad dogodi ili, pak, kao tipičan argument jedne debate o ateizmu i vjeri, no zbilja, uspije te vratiti tri koraka unazad i učiniti da ono što cijelo vrijeme nastojiš živjeti izgubi sav smisao. Nekad je lakše upraviti te misli, a nekad jednostavno nastane tama. Jasno da u svima postoji određena vrsta otpora i da je proces upoznavanja Boga upravo to – proces, ali što kada dođe pravi mrak, kad se čini da Mu nikad nisi bio dalje i da je sve što tražiš i radiš uzaludno?
Jedna rečenica ipak odzvanja i skupi svu mudrost u tako jednostavnu misao: Najgore što možemo učiniti s Bogom je od Njega odustati. U jednu ruku ova misao odvaja sve one koji su s Bogom od onih koji su bez Boga, jer zasigurno se svaki čovjek na svijetu u jednom trenutku zapitao o tom Bogu, no iz nekog razloga je odustao. Možda je pomislio da se ne isplati. Možda da je teško i dosadno. Možda se razočarao i pustio da neka druga svjetla obasjaju njegovu tamu.
A naša tama? Ona može postati samo naziv koji ima negativan prizvuk, a zapravo je potrebna kao jedini način da se napokon cijeli predamo Božjoj volji. Kažu da prije svakog velikog uspjeha stoji velika žrtva i bol. Da nije najveći uspjeh biti potpuno Njegov, ne bi ni bilo teško, ali ako živimo kao kršćani, tama nikad neće biti ono posljednje, nego će biti ono što se mora dogoditi prije Uskrsa. Obećao je tako. Na nama je da ne odustajemo i da ovo vrijeme milosti, korizme, ojača naša ramena za sve tame i pripravi put za sva uskrsnuća.