Dok smo ovaj prošli vikend slavili praznik rada na najbolji način; neradom, vjerojatno smo nakratko ostavili sve one silne brige i obveze iza sebe i predahnuli tijelom, ali nesvjesno i dušom. Uistinu duša je ono na što zadnje mislimo kada idemo na posao, obavljamo kućanske poslove, učimo ili treniramo. Ipak svoj nemar možemo ispraviti jer u našoj vjeri pronalazimo osobu na koju se svi možemo ugledati. Osim što se na 1. svibnja slavi praznik rada mi katolici bi se trebali sjetiti da se taj dan spomenemo i svetog Josipa Radnika,  najvećeg od svih očeva na zemlji te pravog primjera rada i truda. Sveti Josip iako isprva nevjeran u Božji plan, nakon nebeske spoznaje se posvećuje svim tijelom i svom dušom da opskrbi za svoju zaručnicu i Maloga Isusa te odgaja Božjega Sina u skromnosti, poniznosti, zahvalnosti i poštenom radu. Zbog toga je Naš Spasitelj poput nas mnogih od malena radio i pomagao svojim roditeljima i time nam postavio standarde prema kojima trebamo ciljati. Zato nam kroz godinu ne treba biti teško pomoći roditeljima, ne trebamo se sramiti pomoći starijoj osobi u potrebi, ne trebamo bježati od preuzimanja odgovornosti, ne smijemo odustati od uspjeha u obrazovanju, ne moramo odgađati obveze koje znamo da će nas ionako dočekati i nemojmo si dopustiti da bježimo od problema svih vrsta i težine, jer ako je Josip uspio prebroditi sve svoje  prepreke i ispuniti Gospodinov plan, ni nas ne smiju naši strahovi pokoriti. Zato se u svakom zadatku, cilju, poteškoći i poslu obratimo svetom Josipu Radniku da nam kod Gospodina isprosi volju za rad, želju za uspjehom i hrabrost u obavljanju dužnosti, da se konačno kada opet dođe njegov dan ZASLUŽENO odmorimo.

Za kraj par Biblijskih poruka;

Ivan 5,17 „Isus im odgovori: ‘Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.’“

Kološanima 3,23-24 „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti!“