Hvaljen Isus i Marija!

Današnju emisiju osim  glasova medijaša vodio je i glas Petre Muse, dvadesetijednogdoišnje studentice predškolog odgoja, koja je bila na službi  potpredsjednice frame i zna sve o našoj najvećoj humanitarnoj akciji; “Uskrsnoj tomboli.”

Evo što smo je pitali!

Otkad se organizira ova akcija i kako se javila ideja za organiziranjem ove akcije?
Akcija se organizira od 1998. I hvala Bogu da se ta tradicija održala sve do danas. A kako se javila ideja za organiziranjem, iskreno ne znam, ali svakako znam da smo svi zahvalni Bogu što je nekoga pozvao da to sve pokrene. Poznavajući framaše vjerojatno im je ponestalo posla.

Koji je cilj ove akcije?
Cilj ove akcije je da sav prikupljeni novac rasporedimo po obiteljima iz župe i pružimo im ono što im do tada nije bilo omogućeno.

Kao bivša potpredsjednica Frame, odnosno voditelj tombole najbolje nam možete reći koliko otprilike traju pripreme, kako se framaši organiziraju, sudjeluje li ih dosta u ovoj akciji?
Voditelj tombole otprilike 2 mjeseca prije predstavi akciju na sastanku i nakon toga krenu prijave framaša. Odaziv me uvijek pozivitno iznenadi. Nakon prijava, rasporedimo se po mjestima gdje framaši žive i počnemo prikupljati prozivode.

Odaziva li se ostatak grada na akciju, kako prikupljate proizvode?
Većina grada se odazove, kako proizvodima tako i novčanim prilozima.
Proizvode prikupljamo tako što prvo odnesemo dokument na kojemu su sve informacije o tomboli, a nakon toga poslodavci daruju što žele.

Kako izgleda akcija na sam dan tombole?
Nestrpljivo čekamo uskrsno jutro tj. dan prodaje. Na sami Uskrs rasporedimo se po vremenu jutarnjih misa i prodajemo tombole koje smo prikupili.
Između misa je atmosfera opuštena, družimo se, jedemo i pijemo.

Doživljaji i osjećaji nakon akcije? Ostaje li ova akcija u lijepom sjećanju?
Doživljaji i osjećaji, svakako neopisiv osjećaj zahvalnosti za sve što smo napravili i velika radost jer znamo da su naše sitnice nekome sve što ima.

A ostaje li akcija u lijepom sjećanju?
Naravno da je, za mene jedan je od većih događaja koji je obilježio moje framsko djelovanje i zauvijek će mi ostat u lijepom sjećanju.

Kakav je osjećaj saznati koliko novca je prikupljeno?
Uhhhh, taj osjećaj je zaista neopisiv! Toliko dana i truda ulažemo u to iz dana u dan i uvijek kao organizator toga nosim veliku vjeru da ćemo uspjeti, ali s malom dozom straha što ako se narod ne odazove na taj poziv, što ako ne uspijemo prodati onoliko koliko smo namjeravali i na kraju tog dana kada vidimo koliko novca smo prikupili shvatimo da smo zaista učinili nešto veliko i hvale vrijedno za ljude koji su potrebni naše pomoći. Iskreno, nema većeg i ljepšeg osjećaja od toga kada daš toliko malo sebe, a dobiješ toliko puno što ni nema novčanu vrijednost… Osmijehe ljudi, suzne oči roditelja, zagrljaje..

Vjerujemo da ne ide baš sve glatko, pa nas zanima postoje li neka neugodna iskustva ili pak neki smiješan događaj koji pamtite?
Uvijek i u svemu bude težih i lakših dana. Iskreno, nekako uvijek one neugodne situacije ili teže dane zaboravim i ne ostaju mi dugo u sjećanju ali ako se ovako pokušam prisjetiti sigurno je bilo par puta da nismo dočekani s nekom ugodnom dobrodošlicom u nekoj trgovini ili da ljudi nisu upoznati s našom humanitarnom akcijom pa reagiraju malo neočekivano, ali sve su to neke sitnice kojih se sada jedva i sjećam…
Što se tiče smiješnih događaja, zaista ih je bilo. Za mene je svaki taj susret na Brigu posvećen pakiranju i dogovaranju vezanom za Uskrsnu tombolu bio popraćen smijehom, nekim šalama, zezanjima, raznim igrama na kraju obavljenog posla, druženjima, toplim sendvičima itd…
U lijepom su mi sjećanju sva naša višesatna hodanja u skupinama po gradu gdje smo pričali, bolje se upoznavali i slično.

I za kraj, što biste poručili ostalim framašima i svim ljudima koji sudjeluju u ovoj akciji?
Dragi moji framaši, uistinu vjerujte da nema većeg zadovoljstva i iskrenije sreće kada se osvrnete na te dane koje ste proveli na Brijegu radeći kako biste drugima pomogli i olakšali u njihovim potrebama. Vjerujete mi da nema cijenu kada čovjeku koji ožalošćen i bespomoćan čeka kada će mu isključiti struju, dođete sa svim plaćenim računima i vidite taj osmijeh i suze u očima. Kada mami koja ne zna kako će i od čega napraviti sutrašnji ručak za svoju obitelj dođete s punim kolicima namirnica za svaki novi dan. Ti osmijesi, zahvala, zagrljaji, suze doista nemaju cijenu. Nemojte se štedjeti, dragi framaši, davati se do kraja! Ali baš ti koji ovo sada čitaš si pozvan da daš svoj maximum. Vratit će ti se stostruko više, u to sam sigurna. Uostalom, u našoj molitvi svetom Franji molimo “da pomažemo braći u kojima si ti prisutan i tako budemo što bliže tebi. Pogledaj Gospodine naše duše i naša srca koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra!”
Nemojte dopustiti da to budu samo prazne riječi koje izgovaramo nego da naše molitve pretvorimo u stvarna djela. Iskoristite ovu priliku i odazovite se na taj veliki poziv! Naše malo, nekome stvarno znači puno. Sretno Vam ekipa, samo jako!

A vama dragi župljani i župljanke, svi oni koji ste već sudjelovali i koji namjeravate sudjelovati u ovoj humanitarnoj akciji se zahvaljujemo što ste bili ili ćete biti dio akcije.

Bog vas sve blagoslovio i mir vam i dobro!