Hvaljen Isus i Marija, dragi čitači!
Ovaj vikend, 26. – 28. kolovoza, 30-ak naših Framaša uputilo se na Seminar posta, molitve i šutnje u Bijelom Polju. Pošli smo u petak u popodnevnim satima i program započeli sv. Misom. Nakon Mise započela je šutnja i post. Naš duhovni nas je uveo u seminar s jednim kratkim predavanjem i stavio nam na srce kako smo svi tu s razlogom i da će se žrtva koju dajemo sigurno isplatiti. Navečer smo imali zajedničko klanjanje nakon kojeg smo se uputili u svoje sobe i otišli na počinak. U subotu smo se svi probudili nasmijani i spremni za nove izazove. Dan smo počeli molitvom časoslova, a poslije toga smo imali vrijeme sami za sebe gdje smo razmatrali 14. poglavlje Lukina evanđelja u kojemu se nalazi naše geslo: “Prijatelju, pomakni se naviše!” Prije ručka smo imali još jedno predavanje našeg duhovnog asistenta koji nam je pomogao dublje shvatiti što nam Bog želi reći i povezati poniznost o kojem Luka govori s poniznosti svetog Franje. Uslijedio je ručak na kojemu smo naučili koliko je dragocjeno imati kruh ili pitku vodu.
Naučili smo zahvaljivati Bogu za sve darove koje nam daje. Nakon ručka imali smo priliku i za ispovijed ili razgovor s fra Ivanom Sliškovićem i našim fra Augustinom. Dan smo nastavili s predavanjem predsjednice Marije, koja nam je pobliže objasnila smisao umiranja i povezala to s Franjinom smrti. Shvatili smo da poniznost i svetost nije samo za izabrane osobe, nego za sve nas. Marija nam je poručila kako moramo cijeniti naše bratstvo i kako smo svi dio Franjinog reda. Nakon predavanja zaputili smo se u kapelicu i započeli večernji program Gospinom krunicom. Uslijedio je i najljepši dio dana, sv. Misa.
Navečer smo započeli cjelonoćno klanjanje i nastavili bdjeti sve do zore, kada smo ponovno imali zajedničko klanjanje. Na vrhuncu smo šutnju i post završili sv. Misom. Svi smo se zajedno uputili na doručak, gdje smo s puno više zahvala Bogu jeli hranu koju imamo. Shvatili smo da imamo puno više nego što zaslužujemo i da nam Bog uvijek daje sve, a zauzvrat ne traži ništa. Program smo završili plenumom i druženjem uz malo grickalica. Kući smo se uputili sretni i s mirom u duši. Možda je bilo teško, ali je sigurno bilo i vrijedno jer smo se kroz šutnju najviše zbližili.
Zahvalni smo prvo Bogu što smo mogli živjeti barem dva dana na način na koji je živio i sv. Franjo. Zahvalni smo našem duhovnom asistentu fra Augustinu koji je otvorio svoje srce za sva nas, a i sestrama u Bijelom Polju koje su nas lijepo udomaćile.
Do idućeg puta, mir i dobro!