Danas nećemo dugo. Vjerojatno odmarate pa ste slabo na mobitelu ili radite pa nemate energije za čitanje. Kao što naslov govori, ovo će biti samo načimanje jedne teme koju ćemo obrađivati u par sljedećih tekstova.
Siromaštvo može uz sebe vezati više značenja. Može biti duhovno. „Blago siromasima duhom…“ Može biti nametnuto. Često viđamo prosjake koji kruže oko velikih okupljališta. Vjerovali ili ne, siromaštvo može biti i dobrovoljno. Baš s tim dobrovoljnim ćemo se zabaviti kroz sljedeća 2-3 mjeseca.
Neizostavna osoba za ovu temu je sv. Franjo Asiški. Vjerojatno nije bilo siromašnije osobe u ovoj kategoriji „dobrovoljno“. U kategoriji „nametnuto“ je bilo siromašnijih i znamo da je Franjo bio tužan kada bi sreo nekoga tko ima manje. Znamo da je bio siromašan i da je posebno ljubio siromašne. Kada se čitaju njegovi životopisi i usporede sa današnjim životom cjelokupne franjevačke obitelji, neke stvari se baš i ne poklapaju. Izgleda da je na tom polju jabuka ipak pala daleko od stabla. I od početka je bilo tako. S prvom braćom se natezao oko posjedovanja dobara; kardinal ga nagovarao da popusti s tim siromaštvom; ministri mu na prevaru uklanjali dijelove Pravila. Podjele među franjevcima najčešće su nastajale upravo zbog neslaganja oko življenja siromaštva.
Možda smo pretjerali u „tumačenju“ Franjine misli i načina života. Možda prekrivamo svoju slabost s rečenicom: „Treba se prilagoditi duhu vremena.“ Zar nije siromah isti sad kao i prije 100/800/2000 godina – osoba koja nema ništa. Duh vremena ne postoji kad je siromaštvo u pitanju. Možda prekrivamo svoju slabost s rečenicom: „Bitno je da nisi navezan.“ Ne biti navezan na novac i dobrovoljno ga se odreći potpuno su različiti načini života. Kao kad bi ti se svidio način života neke osobe koja ne pije alkohol i obećaš da ćeš se truditi živjeti kao ta osoba, a svaki dan piješ čašu/bocu vina i govoriš: „Bitno je da nisam navezan.“ Fino je što nisi navezan, ali si obećao da nećeš piti. Isus nije bogatom čovjeku rekao: „Nemoj biti navezan pa pođi za mnom.“ Isus mu je rekao: „Idi i prodaj sve što imaš, podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Onda kažeš: „Vino je korisno, zdravo…“ Da, korisno je, ali si imao dobre razloge zbog kojih si odlučio da ga nećeš piti. I baš o tim razlozima ćemo razmišljati. Zašto se odreći novca? Zašto prihvatiti siromaštvo? Što je to dobro u njemu? Zašto je to Franjo učinio? Zašto bi mi trebali? Potpuno ili djelomično?
Odmah želim napomenuti da ovo nije jedna od onih „pratri imaju puno para“ priča. Ovo je neko razmišljanje, poticaj, via positiva siromaštva (ako se može tako nazvati). Prvo za mene, zatim za sve ljude dobre volje i kršćanske vire, jer nije samo na članovima franjevačkih ogranaka da razmišljaju o siromaštvu. Franjo je svoj život ravnao prema Isusovim riječima, a one vrijede za šire pučanstvo.
Evo za kraj još par tuđih misli, ako se nekome da pročitati…
„Crkva (čitaj: ti i ja) je pozvana boriti se protiv te bijede, dakako ne nasiljem i revolucijom, nego ponajprije time da se približava siromasima i ulazi u njihov svijet, napuštanjem puta vlastite lagodnosti i težnje za moću i gomilanjem materijalnih dobara. Samo „siromašna Crkva“ može biti duhovno otvorena za služenje Božjemu kraljevstvu.“ – fra Ivan Ivanda
„Odijeli se od zemaljskih dobara. Vježbaj se i ljubi siromaštvo duha. Zadovolji se onim što je dosta da život provedeš trijezno i umjereno. Inače, nikada nećeš postati apostolom.“ – Josemaria Escriva